Borba za vlast: Evo kakvi bi bili rezultati izbora u Srpskoj da se održavaju sutra

13.11.2023. | 07:24

Da se u Republici Srpskoj sutra održavaju lokalni izbori, epilog bi, kažu poznavaoci političkih prilika, bio gotovo isti kao 2020. godine, a to znači da bi aktuelna vladajuća koalicija predvođena SNSD-om odnijela glatku pobjedu, dok opozicija (ako je uzmemo kao jedinstvenu) ne bi išla ni korak naprijed ni nazad, jer, iako bi pojedine stranke sigurno ostvarile bolji pojedinačni rezultat, to bi bilo isključivo na štetu drugih u opoziciji.

U ovom trenutku sve što se dešava na političkoj, ali i društvenoj sceni u Srpskoj ide naruku vlasti.  Čak i ako se radi o nedvosmislenim problemima, poput zaduživanja, odlaska stanovništva ili slično, vladajuća koalicija znala je kako da izađe na kraj s tim. Poluge vlasti u njihovim rukama daju im kontrolu nad svim, što se možda najbolje može vidjeti na primjeru SNSD-a i Milorada Dodika, koji je, uprkos otvorenim sukobima u banjalučkom odboru, te javnim istupima pojedinih članova stranke, zadržao hijerarhiju.

Takođe, njima su i dalje vjerni koalicioni partneri, ali koji su, poznavajući politiku SNSD-a, sigurno pod Dodikovom lupom, i tu će, kako kažu analitičari, ostati sve dok najjača stranka bude smatrala da je tako neophodno, ali i zbog činjenice da i jednima i drugima samo odgovara da budu na vlasti.

Sa druge strane, u opoziciji, ma šta ko tvrdio, situacija nije dobra. I dalje se ne zna ko koga voli, ko koga mrzi, ko će s kim u koaliciju, da li će koalicije uopšte i biti, da li su spremni preći preko nesuglasica za opšte dobro i što jači otpor vladajućima.

Novinar Đorđe Vujatović kaže da je vladajuća koalicija dovoljno “široka” da i dalje suvereno vlada.

“SNSD bi i dalje imao najbolji rezultat, a koji mu garantuju sigurni glasači kroz članstvo u partiji, ali i popularnost zbog javnog narativa odbrane Republike Srpske. Ostalih stranaka unutar koalicije Dodik se neće riješiti jer mu je potreban što širi front u zadržavanju tog narativa, ali i odnosa sa međunarodnom zajednicom, bez obzira na to koliko mizeran procenat imala određena partija”, smatra Vujatović.

Što se opozicije tiče, uvjeren je da trenutno nemaju šanse, jer dosad, osim verbalnih prepucavanja sa vlastima, nisu pokazali da imaju ideje da nešto promijene.

“SDS konstantno gubi članstvo, ali i glasače. Jer, glasači ove stranke najviše su vezani za istorijski kontekst SDS-a, a riječ je mahom o starijoj populaciji. PDP je stranka koja postoji u nekoliko lokalnih sredina u nikada nisu imali zamah u cijeloj RS. Vukanovićeva lista će rasti, vjerovatno kao i Narodni front, ali nauštrb ostalih partija opozicije. Naravno, imaju veliki problem i međusobnih odnosa, javnih svađa, ali i činjenice da u mnogim lokalnim sredinama neki od ‘viđenijih’ opozicionara usko sarađuju s Dodikom i SNSD-om”, kazao je Vujatović.

Da izbori sada daleko više odgovaraju aktuelnoj vlasti nego opoziciji, saglasan je i politički analitičar Nebojša Tojagić, koji kaže da opozicija pokazuje da je nemoćna i loše organizovana i da nema šanse sa prilično čvrstom koalicijom oko SNSD-a.

Ipak, on navodi da je činjenica kako određene partije koje čine vlast nemaju dovoljnu snagu, ali da su toga svjesni i u SNSD-u, te da ništa neće prepustiti slučaju.

“Vjerujem da će u SNSD-u prepakovati satelite kroz formiranje određenih koalicija ili, što je teže za pretpostaviti, spajanjem određenih stranaka”, smatra Tojagić.

Sagovornici “Nezavisnih novina” skeptični su i po pitanju izlaznosti na izborima, ne samo kada bi se oni održali sutra, već i za narednu godinu.

“Očekujem nikada manju izlaznost jer je veliki broj ljudi faktički odselio odavde, a još se vodi u biračkim spiskovima, a sve je veći broj onih kojima je prilično svejedno ko ih vodi u neželjenom pravcu. Mislim da izbori u Srbiji mogu biti test za opipavanje pulsa vladajućeg SNS-a u smislu kome će Vučić eventualno ukazati povjerenje, ali ni to ne mora ništa da znači jer su izbori još daleko”, mišljenja je Tojagić.

Novinar Đorđe Vujatović dodaje kako su najveći apstinenti ljudi iz dijaspore, dok će ljudi koji žive u Srpskoj i dalje izlaziti u velikom broju “jer se stranke kroz brojne mehanizme potrude da ih izvuku na biračka mjesta”.

Bilo kako bilo, za mnoge stranke i kandidate izbori 2024. su “biti ili ne biti”, jer bi eventualni poraz (za pojedince opet poraz) mogao značiti i kraj političke karijere.

Zaključujući priču, Tojagić smatra da ono što je izvjesno u Srpskoj je to da smo mi polarizovano društvo u kome nema prostora za neki treći put, da smo sredina u kojoj najveći broj građana posmatra stvari crno-bijelo i u kome jedni vjeruju samo jednoj grupi ljudi i medija, a drugi drugoj grupi.