Čekajući Ameriku: Šta je Srpska uradila da joj u Evropi pišu sankcije?

07.04.2025. | 14:22

Ozbiljan politički faktor u liku budućeg američkog ambasadora koji će „odsvirati kraj glupostima političara iz Sarajeva“, rješenje je za krizu u Bosni i Hercegovini, najnoviji je stav Ognjena Tadića, savjetnik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. S druge strane, Dodikov kritičar, penzionisani sudija Branko Perić, nedavno je poručio da ni mjesec dana od prvostepene presude Dodiku „ne znamo šta čekamo ni šta nas čeka“.

Da je istina negdje na sredini, vjerovatno bi se, prije nego su političkom rukovodstvu Srpske sankcije uvele i Austrija i Njemačka, saglasili i uglavnom neusaglašeni analitičari, ali su nas te dvije „evropske zabrane“ opet vratile unazad.

Tako je Kristijan Šmit kojeg vlasti u Srpskoj ne priznaju za visokog predstavnika, ujedno ga smatrajući glavnim izazivačem krize, austrijsko-njemačke sankcije brže-bolje nazvao pretečom „koalicije voljnih“, idući na ruku onima koji smatraju da su one samo uvod u sankcije koje bi većina članica EU mogle da uvedu Dodiku. Doduše, ni oni ne spore da opšte saglasnosti na nivou unije vjerovatno neće biti i da će svaka država ponaosob o njima odlučivati.

Ovaj dvojni paket sankcija, drugi, ipak, vide samo kao inaćenje dijela evropskih zemalja nezadovoljnih načinom na koji nova američka administracija postupa prema njima.

„Na ovaj način oni ’pokazuju zube’, a to rade i na primjeru Ukrajine, gdje dio EU želi da pokaže da su veći Ukrajinci od samih Ukrajinaca“, stav je beogradskog politikologa Cvijetina Milivojevića koji ujedno postavlja pitanje čime je to Republika Srpska zaslužila sankcije.

„Koji je to potez Republika Srpska povukla protiv međunarodnog prava i šta je ona učinila na raspirivanju ratnih tenzija u BiH i na Balkanu? Ako je odgovor na ova pitanja ’ne’, a jeste, onda svaka normalna zemlja koja drži do svog digniteta i integriteta, a koja nije osvetoljubiva iz prozaičnih razloga, o tim sankcijama ne može ni razmišljati“, smatra Milivojević.

Imajući u vidu da se Evropa, u međuvremenu, dodatno naljutila na Donalda Trampa zbog čuvenih carina koje su već danas strmoglavo oborile berzanske indekse u evropskim prestonicama, ni mogućnost nekog novog inaćenja nije isključena. Kad se tome doda Trampova jasna osuda zabrane političkog djelovanja francuske konzervativke Marin Le Pen, plus još jasniji tvitovi američkog političara Roda Blagojevića da se između presude Le Penovoj i „Dodikovog progona“ može staviti znak jednakosti, nova reakcija Evrope preko balkanskih leđa vjerovatno neće biti iznenađenje.

Pustite vi Evropu, ključ je u Vašingtonu, kažu i oni koji nisu skloni bilo kakvim prognozama, ujedno podsjećajući da se izvjesnim čini samo Dodikovo obećanje da se neće povući sve dok ima podršku naroda, koja je, kako je rekao, 62 odsto, kao i da će tom činjenicom svakako baratati čak i najžešći „prizivači sankcija“ i njegovog političkog kraha.

Podrška naroda, naglašava dio analitičara, trebalo bi da znači i vjeru u Dodikove poruke – svi građani mogu da budu sigurni, bezbjednost nije ugrožena, a Srpska svoj život temelji na realnim parametrima. Prema njihovom tumačenju, preostalih 38 odsto, koji ne spadaju u „vjernike“ te vrste, a prije svih opozicioni lideri u Srpskoj, mogli bi da razmisle o još jednom pozivu na razgovor. U tom slučaju se, kako kažu, rasplet političke krize, koliko god neizvjestan bio, ipak može mirnije čekati.