Davor Pranjić: Hrvatima je teže u nekim dijelovima FBiH, nego u Srpskoj

24.12.2022. | 09:17

U Republici Srpskoj ima mjesta za Hrvate kao i za sve dobronamjerne ljude i samo zajedno i u potpunosti poštujući jedni druge, u ustavnim i zakonskim pravima, kao i u onome što čini identitet svakog od konstitutivnih naroda kao i manjinskih zajednica, možemo izgraditi bolje, pravednije i sretnije društvo.

Poručio je to u intervjuu za “Glas Srpske” potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Davor Pranjić.

Govoreći o motivima zbog kojih je kao mlad čovjek, imajući u vidu da je s 28 godina postao potpredsjednik Republike, uplovio u političke vode kaže da je dugo vremena duboko svjestan aktuelnog stanja u BiH, pa tako i u Republici Srpskoj, a ponajprije položaja hrvatskog naroda.

Postao je član, kako ističe, vodeće hrvatske političke stranke u BiH – HDZ-a BiH, a potom i prihvatio ponudu rukovodstva HNS-a – stranaka okupljenih oko ideje hrvatskoga zajedništva.

“Osnovna misao vodilja u poslovima oko kandidature bila mi je, prije svega, želja da pomognem vlastitom narodu, kao i cjelokupnom društvu, u dijelu u kojem sa svojim saradnicima mogu pomoći. Smatram to obavezom prema našim precima, a jednako i prema našim potomcima koji će sutra baštiniti ono što mi danas osiguramo” rekao je Pranjić.

Da li ste lako prihvatili kandidaturu?

Naravno da bilo koju odgovornu dužnost, sigurno se slažemo, nije lako prihvatiti pa jednako tako i kandidaturu za entitetskog potpredsjednika. Međutim, biti svjestan trenutnog stanja i pritom time nezadovoljan, a istovremeno ništa ne činiti, biti tek pasivni posmatrač smatram da takav čovjek nije ni zaslužio bolji život u vlastitoj zemlji, uključujući ponajprije mene i sve druge mlade i obrazovane ljude.

Očekujete li dobru saradnju s predsjednikom Republike Miloradom Dodikom, ali i potpredsjednikom iz reda bošnjačkog naroda Ćamilom Durakovićem? Na kojim stvarima je moguće, ali i poželjno da vas trojica sarađujete?

Već sada je saradnja, a pokazalo se to i tokom predizborne kampanje, između mene i predsjednika Republike na zavidnom nivou, a odmah nakon što smo i preuzeli dužnosti potpredsjednik iz reda bošnjačkog naroda i ja imamo veoma dobre odnose. Vjerujem da će ova trojka zaista, naravno ništa ne može doći preko noći, iznjedriti mnogo dobra svakom građaninu Republike Srpske. Zajedno s predsjednikom Republike i svim institucijama izvršne i zakonodavne vlasti Republike Srpske namjeravam se aktivnije brinuti ponajprije o onim Hrvatima koji žive u Republici Srpskoj i u tome imam svu pomoć predsjednika Republike, a istovremeno svaki čovjek koji bi se želio vratiti, pojedinac ili više porodica, biće neko kome ćemo pružiti svu pomoć za dolazak i opstanak. Upravo će zadaća Durakovića i mene biti da budemo spona ljudi na terenu s najvišim vlastima Republike Srpske u osiguranju njihovih prava, a sve opet uz pomoć i podršku predsjednika Dodika.

Kakav je položaj hrvatskog naroda u Republici Srpskoj?

Ponoviću ono što sam u više navrata i tokom kampanje isticao – položaj hrvatskog naroda u Republici Srpskoj danas može biti mnogo bolji, ali da je napredak učinjen to se ne može sporiti. Naravno na tome ne treba stati. I dalje postoje problemi najviše na lokalnom nivou, ali sve to nastojimo ubrzano rješavati. Problem nastaje kada do nas kasno dođu informacije o pojedinim događajima, pa na njih nismo u mogućnosti na vrijeme reagovati.

Neki Vaši prethodnici na ovoj poziciji znali su reći da su Hrvati u boljem položaju u Republici Srpskoj, nego što je to slučaj u FBiH. Šta Vi kažete?

U ovoj zemlji ništa, kao ni u drugim nije idealno. Kada govorimo o Federaciji i tu moramo uzeti u obzir njenu specifičnost za razliku od Republike Srpske. Ni tamo nije isti položaj hrvatskog naroda u svim dijelovima. Istina jest da je hrvatski narod čak i u znatno lošijoj poziciji u pojedinim krajevima FBiH nego u Republici Srpskoj, odnosno da je u određenim dijelovima Republike Srpske hrvatski narod u boljoj poziciji, nego u onim dijelovima FBiH gdje pojedini vlastodršci još nisu shvatili da ova zemlja, pa tako i taj entitet pripada jednako svim njenim narodima. Ali, naravno, i to se mijenja i situacija je znatno drugačija danas u odnosu na period od prije deset, 15 i više godina.

Koliko se poštuju prava Hrvata, kao jednog od konstitutivnih naroda?

Prava Hrvata se u dobroj mjeri poštuju, ali stanje u tom pogledu može i mora biti bolje. I dalje postoje određene opstrukcije uglavnom na lokalnom nivou, što mnoge obeshrabruje u nastavku življenja u ovom entitetu. Odnosno, uliva nepotreban strah u budućnost. Mi jesmo svjesni svoje brojnosti ili malobrojnosti, ali isto tako i činjenice da ova zemlja pripada jednako nama kao i svima drugima i za ta svoja prava ne smijemo se prestati boriti.

Šta može bolje?

Može biti bolje upravo u ovom dijelu, odnosno da prava o kojima govorim mora da budu bolje osigurana u bezbjednosnom, privrednom, obrazovnom i svakom drugom pogledu, naravno gdje je i koliko od toga moguće. Da ono što je normalno za druge jednostavno bude normalno i omogućeno i građanima hrvatske nacionalnosti, od Prijedora do Trebinja.

Koliko Vi s mjesta potpredsjednika možete da doprinesete tome, imajući u vidu da ste jednom prilikom i tokom izborne kampanje istakli da ćete biti advokat sunarodnika u Srpskoj?

Uz sve pobrojane probleme moram naglasiti da ljudi na terenu često i nisu svjesni zagarantovanih im prava. Mnogi ni danas nisu upoznati sa svojim pravima. U svemu što se poslije rata zbivalo, u cijeloj zemlji, nisu se ljudi imali vremena baviti tim stvarima, boreći se za golu egzistenciju i vlastiti kakav-takav dom. Stoga je razumljivo da se često, uprkos njihovom postojanju, ta prava dovoljno ne koriste pa se mnogi i – bez ikakve osnove – osjećaju kao u tuđoj kući i smatraju trećerazrednim građanima. Mnogi i nisu u mogućnosti sve to za sebe učiniti, zato sam već od ovih dana postao aktivna spona između Hrvata u bilo kojoj opštini Republike Srpske sa izvršnom i zakonodavnom vlasti ovoga entiteta, odnosno jedan od njih na koga se u svakom pogledu, u skladu s mojim ovlašćenjima, mogu osloniti u osiguranju boljeg života pa i u najmanjim sitnicama kad su u pitanju njihova prava i bolji život. Do kraja mandata želim postići da građani Republike Srpske hrvatske nacionalnosti aktivno učestvuju u izgradnji svoje zajednice te budu zdrav i konstruktivan faktor i entiteta i cjelokupnog društva.

Da li griješimo, odnosno da li griješe oni koji, kada je riječ konkretno o narodima u Srpskoj, prvenstveno misle na pomoć povratnicima i poboljšanju njihovog položaja, s obzirom na to da ima Hrvata koji od početka žive u Srpskoj?

Smatram to zaista jednom od najvećih pogrešaka nakon posljednjega rata. Jasno je da treba podsticati povratak, pomoći onima koji su se vratili, ali danas, više od četvrt vijeka nakon rata govoriti o povratku je besmisleno. Govoriti o mogućem povratku, pogotovo masovnijem, a pritom zanemariti sve one koji ovdje žive velika je i istorijska greška koju ne smijemo ponavljati. Naši ljudi koji ovdje žive i koji su i tokom rata ovdje ostali, od Banjaluke, Prijedora, Teslića, Gradiške, Majdana kod Mrkonjića, preko Posavine, Bijeljine, Pala, Višegrada, Foče, Trebinja i drugih krajeva, jesu i moraju biti naš prioritet. Svakako pomoći i svakom ko se želi vratiti u svemu onom što je moguće.

Da li ste zadovoljni povratkom Hrvata u Srpsku ako se ima u vidu da se svi, od kojih se to očekuje ili potajno nada, nikada neće vratiti jer su na drugim mjestima osnovali novi dom?

Niko od nas nije niti može biti zadovoljan povratkom jer se masovniji povratak, nažalost, nije dogodio. Ali stanje je takvo kakvo jeste i mi moramo raditi na dobrobiti našeg naroda bez obzira na to koliko nas i gdje ima. Jednako i na očuvanju naše bogate baštine u Srpskoj.

Kako vidite generalno situaciju u BiH? Ko se najmanje drži slova Dejtonskog sporazuma?

Nažalost, oni koji se najviše pozivaju na slovo Dejtona i koji su najglasniji u tome oni Dejtonu pristupaju selektivno. Uzima se ono što kome i kada odgovara. Dejtonski sporazum ćemo prihvatiti ili nećemo prihvatiti. Ali ga prihvatili jesmo, on je potpisan i na njemu počiva državno ustrojstvo BiH. Međutim, ne možemo jedan entitet nazivati pogrdnim imenima ako je on sastavni dio tog mirovnog sporazuma, a istovremeno tražiti dosljednu primjenu drugih dijelova tog sporazuma. Dok se ne riješimo tog licemjerstva u međusobnim odnosima nikome neće biti bolje u ovoj zemlji.

HDZ BiH je, uz SNSD i stranke “osmorke” dio vladajuće koalicije na nivou BiH. Čini se da bi bez SDA, a na osnovu svega što smo vidjeli i čuli, stvari na zajedničkom nivou trebalo da se lakše odvijaju. Šta Vi kažete?

Vjerujem u kvalitetniji rad vlasti na svim nivoima kada je u pitanju ova koalicija. Mislim da se iskreno i s punim poštovanjem pristupilo i pregovorima koji su stoga i uspješno završeni.

Vjerujete li u budućnost BiH?

Vjerujem u budućnost BiH ako je budemo prihvatili jednakom za sve, da ona jednako pripada svima, a ne nikako jednima više, drugima manje. Samo u međusobnom poštovanju ako je potrebno često i zdrave kompromise praviti, pogotovo oni koji se zaklinju više od drugih u BiH, činićemo ih. U takvu BiH vjerujem.

Svjedoci smo različitih pogleda na mnoge stvari u BiH. Jedna od njih je i 9. januar kao Dan Republike Srpske. Da li ćete, uz poziv, prisustvovati svečanostima koje su planirane u Banjaluci?

Ja sam potpredsjednik Republike i vjerujem da ste saglasni sa mnom kako je sasvim normalno da učestvujem u svim svečanostima i manifestacijama koje su zakonite na području Republike Srpske i koje nikog ne vrijeđaju. Znamo da je došlo do zakonske promjene oko proslave Dana Republike i vjerujem da tu danas nema ništa sporno. Republika Srpska je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, a taj sporazum nama Hrvatima potvrđuje prava na ovaj entitet i zemlju. Stoga ću ponoviti, ne možemo Dejtonu pristupati selektivno – ili smo za Dejton i time ujedno za državu BiH, pa tako u njoj i Republiku Srpsku. Ja ipak mislim da bi se trebalo držati Dejtona i biti svjesni aktuelnog stanja i u njemu svoj put tražiti.

Šta biste poručili mladima, ali i svima koji žive u Srpskoj i BiH?

Da bi se ovdje bolje živjelo, da nam pogled ne bi bio konstantno usmjeren na odlazak u zapadnoevropske zemlje, potrebno je raditi na vlastitom obrazovanju, na sebi, a onda i na privrednom oporavku svake zajednice, opštine, grada, zavičaja pa tako i cijele zemlje. Obrazovanje nikad nije bilo niti će biti nepotrebno ni nazadno, kako god to danas izgledalo. Moramo zajedno graditi privredno, socijalno i kulturalno naprednije društvo, društvo znanja, obrazovanja i prosperiteta.