Incko tokom mandata donio 82 odluke: Boravak u BiH naplatio milionima
27.07.2021. | 09:18Odlazeći visoki predstavnik u BiH Valentin Incko za 12 i po godina na toj funkciji donio je ukupno 82 odluke ili otprilike jednu odluku na svaka dva mjeseca mandata.
Prema podacima sa zvaničnog sajta OHR-a, prvu odluku donio je mjesec dana nakon preuzimanja funkcije ili preciznije 24. aprila 2009. godine. Radi se o Odluci o ukidanju naloga o oduzimanju putnih isprava određenim licima koji je donio njegov prethodnik Miroslav Lajčak 10. jula 2007. godine i na osnovu koga su određenim licima oduzete putne isprave i zabranjeno putovanje izvan BiH.
Interesantno je da na sajtu OHR-a nema imena lica kojima su oduzete putne isprave, kao i da Lajčakova odluka na sajtu stoji samo na engleskom jeziku. Iako bi se na osnovu te prve Inckove odluke reklo da će on biti posvećen ispravljanju nepravde svojih prethodnika i poštovanju ljudskih prava, već sljedeća njegova odluka od 6. juna 2009. godine pokazala je potpuno suprotno. Incko je toga datuma donio odluku kojom je Radislava Jovičića, kasnijeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, smijenio sa njegovog tadašnjeg položaja u Agenciji za istrage i zaštitu BiH.
Samo 14 dana poslije te odluke Incko je svoj nedemokratski i antisrpski kapacitet pokazao odlukom kojom je poništio zaključke Narodne skupštine RS od 14. maja te godine u vezi sa Informacijom o efektima prenosa ustavnih ovlašćenja sa Republike Srpske na BiH.
Radislav Jovičić, koji je danas potpredsjednik DNS-a, kaže da nametanja bilo koje vrste i od bilo koga nikada nikome nisu donijela ništa dobro.
“Žao mi je što u 21. vijeku narodi i politike u BiH i dalje žive u zabludi da neko drugi treba da rješava njihove probleme. Žao mi je što nemamo izgrađene institucije koje će se baviti svim onim čime se bavio, bavi i čime će se baviti visoki predstavnik u BiH”, kaže Jovičić.
On ističe da nikakve odluke bilo kog visokog ili nekog drugog međunarodnog predstavnika neće doprinijeti pomirenju u BiH.
“Naprotiv, takve odluke mogu da doprinesu samo još dubljem razdoru i nepovjerenju. Zato smatra da ne samo da nije više krajnje vrijeme, već se bojim da je ono podavno isteklo, da se urazumimo i izgradimo stabilne, jake i profesionalne institucije i uzmemo sudbinu u svoje ruke”, kaže Jovičić.
Poslije odluke o ukidanju zaključaka NSRS Incko je u avgustu 2009. godine ponovo pokazao “samilost” i ukinuo je zabranu djelovanja bivšem predsjedniku SDS-a Draganu Kaliniću i još nekim funkcionerima te stranke, a 12. septembra iste godine donio je i odluku o osnivanju OHR-ovog Tima za popis imovine. O preciznim dometima i efektima rada tog tima niko ne zna ništa da kaže, a kada je riječ o imovini, Incko je početkom 2011. godine donio još jednu spornu odluku, a to je nalog o obustavljanju primjene zakona o državnoj imovini RS. Do avgusta 2014. godine šef OHR-a u ostavci povremeno je donosio odluke o ukidanju mjera zabrane javnim i političkim funkcionerima, a 19. avgusta 2014. godine donio je odluku kojom su ukinute mjere zabrane za preostalih 28 funkcionera. Od tada je bio u stanju strogog mirovanja i nije donio nijednu odluku do 23. jula ove godine, kada je udario pečat na 12 i po godina svog mandata donošenjem sporne odluke o dopunama Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida.
Prema nezvaničnim informacijama, plata šefa OHR-a u proteklom periodu iznosila je oko 25.000 evra pa nije teško izračunati koliko je Austrijanac naplatio tutorstvo u BiH, piše “Glas Srpske”.
Zaključci
Jedan od zaključaka Narodne skupštine RS koje je Valentin Incko poništio svojom odlukom od 20. juna 2009. godine glasi: – Narodna skupština ocjenjuje da način prenosa nadležnosti putem dugogodišnje prakse nametanja rješenja odlukama visokog predstavnika nije dao opšte pozitivne rezultate, niti ispunio očekivanja u pogledu racionalnosti i efikasnosti, ni izgradnje demokratskih institucija, na bazi iskrene volje, domaće potrebe i interesa.
Pored toga, jedan od zaključaka je i “Narodna skupština traži od visokog predstavnika da se odmah odrekne korišćenja navodnog ovlašćenja za nametanje zakona i smjenu predstavnika (tzv. “bonskih ovlašćenja”) kao nedemokratskog i prevaziđenog metoda upravljanja BiH.