Kome smeta sporazum Srpske i Srbije o projektu “Gornja Drina”?

24.11.2020. | 20:08

Pravno tumačenje visokog predstavnika Valentina Incka, da Sporazum Republike Srpske i Srbije o realizaciji projekta Hidroenergetskog sistema “Gornja Drina” potpisan 13. novembra u Banjaluci, nema pravnu snagu bez saglasnosti zajedničkih institucija BiH, unijelo je dodatne tenzije u BiH, ali i između zvaničnog Sarajeva i Beograda.

Osporavanjem prava Srpskoj da sklapa ugovore, jednostranim tumačenjem odluke Ustavnog suda BiH iz 2012. godine, Incko je potvrdio pristrasnost i svrstavanje uz one koji teže jačanju uticaja BiH nad entitetima – ocjenjuju pravni stručnjaci.

Potpisi dva srpska premijera na zajedničkoj izjavi o izgradnji tri hidroelekrane u gornjem slive Drine, nisu se ni osušili, već je reagovao visoki predstavnik.

Valentin Incko, nimalo slučajno sa javnog RTV servisa Federacije, poručio je da Ugovor sa Srbijom može da potpiše samo, kako kaže “država BiH”, a ne entiteti.

– Kada su u pitanju hidroelektrane na Drini, koje je Republika Srpska potpisala ugovor sa Srbijom, ja pozdravljam investicije i gradnju HE ali ugovore može potpisati samo država i treba tu saglasnost BiH – rekao je tada Incko.

Da li je tako? Ustav BiH omogućava entitetima da stupaju u specijalne odnose sa susjednim državama i s njima sklapaju ugovore kada to ne šteti teritorijalnom integritetu BiH.

– Izgradnja HE na Drini nije pitanje koje dovodi do ugrožavanja teritorijalnog suverenitet i političkog suvereniteta BiH – pojašnjava Radomir Lukić, profesor Ustavnog prava, navodi RTRS.

Na osnovu specijalne odredbe Ustava BiH, još 2006.godine Srpska i Srbija potpisale su Sporazum o uspostavljanju specijalnih i paralelnih odnosa, čiji je cilj, između ostalog, i korištenje prirodnih resursa.

Taj Sporazum prošao je i provjeru Ustavnog suda BiH, on je osnova za nedavno potpisanu izjavu o korištenju hidropotencijala Drine.

– I taj sporazum je okvirni sporazum o specijalnim, paralelnim vezama koji dopušta razradu u pojedinačnim projektima pa je tako i u ovim projektima koji se tiče HE na Drini. Inače, stav da je sve što mi nazivamo prirodnim bogatstvom u svojini BiH, praktično ne odgovara ni slovu ni duhu Dejtona – poručio je Lukić.

Upravo tumačenjem odluke Ustavnog suda BiH iz 2012.godine, da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost nad prirodnim bogastvima, odnosno da su vode, zemljište, šume, državna svojina, Incko pravda blokadu zajedničkog projekta Srpske i Srbije, vrijednog 520 miliona evra.

Takva odluka zaista postoji, ali uz izdvojeno mišljenje sudije Zlatka Kneževića. Knežević je tada napisao da u Ustavu BiH, nigdje ne postoje ovlaštenja da BiH reguliše pravni status imovine. Ukazao je na javnosti malo poznatu činjenicu da Brčko distrikt može biti vlasnik imovine, a entiteti ne.

– Naime, Zakonom o imovini Distrikta Brčko BiH sva pa i ovako stečena imovina Ugovorom o sukcesiji koja se nalazi teritoriji Distrikta pripada Distriktu – naveo je tada Knežević.

Dakle, za razliku od Brčko distrikta, Republika Srpska prema odluci stranih, bošnjačkih i hrvatskih sudija u Ustavnom sudu BiH ne može biti vlasnik imovine na svojoj teritoriji. “Greška u sistemu” do danas nije ispravljena.

– Mi ćemo graditi, neka on zaustavi, da vidim čime će. BiH po Ustavu ima nadležnosti a u Ustavu striktno piše šta je to. Niti je ijedno preduzeće prodala BiH jer nema pravo na to, tako nema pravo ni na vode, rijeke, ni na zemljište – istakao je Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva.

Bošnjačkoj strani važnije da dokaže prvenstvo BiH nad entiteta nego da se saglasi s projektima od koristi za stanovništvo s lijeve i desne obale Drine. To potvrđuje primjer Denisa Zvizdića koji je kao predsjedavajući Savjeta ministara na sve načine kočio izgradnju integrisanog graničnog prelaza uz most Bratoljub preko Drine, a danas kao poslanik osporava potpisani Ugovor o HE na toj rijeci.