Kum zvona srušene bogomolje: To nije bila inat crkva, već nasušna potreba napaćenom narodu

07.06.2021. | 07:50

Ta crkva je bila naša nasušna potreba. Bila je potrebna našem napaćenom narodu. Nije bila inat, jer da jeste, bila bi na mjestu džamije.

Tim riječima za “Glas Srpske” svoju ispovijest počinje Zvonko Bajagić, kum zvona pravoslavne crkve, koja je u subotu srušena u Konjević polju, nadomak Bratunca, iz dvorišta Fate Orlović nakon agonije duže 20 godina.

Gradnja hrama Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja počela je, prema zapisima, 1995. godine dolaskom u to mjesto srpskog naroda protjeranog sa područja Olovske parohije poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Živjeći u ubjeđenju da će zamijeniti svoja imanja sa dotadašnjim stanovnicima, muslimanima, cijelo selo za selo, bili su odlučni u namjeri da ostanu na ovim prostorima. Tako su počeli izgradnju hrama, a 12. maja 1996. godine episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije osveštao je temelje novog hrama. Nakon izgradnje i unutrašnjeg uređenja hram je ponovo osveštan 1998. Kum hrama bio je Milenko Čestić, a kum zvona Zvonko Bajagić. Ikonostas u duborezu od hrastovine izradio je duborezac Rade Pantić iz Milića. Ikone na ikonostasu živopisao je Aleksandar Vasiljević iz Doboja. Pri povratku muslimanskog življa na svoja imanja doseljeni Srbi bili su primorani da se ponovo rasele iz Konjević Polja.

Tu je ostalo nekoliko srpskih pravoslavnih porodica, a nakon toga sproveden je sudski spor u vezi sa zemljištem gdje je podignut hram. Konačan sud, po apelaciji Fate Orlović, dao je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu u oktobru 2019, kada je u pravosnažnoj presudi naloženo uklanjanje crkve sa imanja porodice Orlović.

Presuda je sprovedena u djelo u subotu, kada je srušena. Vraćajući sjećanja unazad, a zaustavljajući ih riječima da je “maltene prestao da diše” kada je vidio kako je ruše, Bajagić priča da je crkva bila potreba naroda koji se tu doselio, krstio, postio.

“Ma kakav inat, da je tjeran inat napravili bismo crkvu gdje je bila džamija. Ako neko tako priča, to je van svake pameti. Ponavljam, to nije bila inat crkva, to je bila nasušna potreba napaćenom narodu koji je protjeran i nastanio se tu, da se ima gdje okupiti i otvorena vrata doma gospodnjeg”, kategoričan je Bajagić.

I samom mu je bilo drago kada je hram podizan.

“Narod je to izgradio svojim prilozima. Pomogao je koliko je ko mogao i na kraju je podignuta. Milenko Čestić, kum hrama, je divno dijete, a za mene je to kumstvo značilo da učestvujem koliko mogu u sabornosti sa napaćenim narodom koji se doselio. Da bar budem kum tim zvonima koja će oglašavati svaki praznik i nedjelju i koja će pozivati na liturgije”, ispričao je on, a za kraj nije mogao da prećuti to da ne može da se pomiri sa tim da je hram srušila ruka Srbina iz Žeravica.

Prema odluci Skupštine Bratunca određeno je da bude prebačena na novu lokaciju, u blizini centra opštine, a Bajagić vjeruje da će crkva ponovo nići.

Blagoslov

Vlasnik bratunačke firme “Trend” Danko Mirović izjavio je da su dobili blagoslov Njegovog visokopreosveštenstva mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma i da se nakon toga pristupilo izmještanju crkve.

“Bez blagoslova niko nije htio da pristupi radovima. Ovo nije rušenje nego izmještanje crkve, jer se materijal odvozi u Bratunac na lokaciju gdje će se graditi hram korišćenjem dijela ovog materijala koji je upotrebljiv”, objasnio je Mirović.