Može li se povući Inckov zakon o negiranju genocida?

08.08.2021. | 22:15

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa vođena je polemika o tome kako izaći iz krize koju je u Bosni Hercegovini izazvala odluka odlazećeg visokog predstavnika Valentina Incka da nametne zakon kojim se negiranje genocida kažnjava kao krivično djelo.

Učesnici polemike bili su lideri dvije opozicione stranke iz Bosne i Hercegovini – Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa iz Republike Srpske, i Nermin Nikšić, predsjednik Socijaldemokatske partije Bosne i Hercegovine.

Polemisalo se o tome da li je sadašnja kriza najveća od završetka rata, da li je Inzko svojom odlukom nanio štetu Bosni i Hercegovini jer je ona otvorila stare rane ili je ta odluka bila nephodna da bi prestalo vrijeđanje žrtava, da li Inzkov zakon ide u prilog vladajućim garniturama jer je uoči izbora nametnuo teme koje su lideri nacionalnih stranaka jedva dočekali.

Razgovaralo se i o tome dokle će predstavnici Republike Srpske blokrati institucije Bosne i Hercegovine, da li se kriza može riješiti kompromisom i šta bi on podrazumijevao, da li je rješenje u tome da se Inzkov zakon povuče i da se donese novi kojim bi funkcionerima bilo zabranjeno da komentarišu presude međunarodnih sudova o genocidu, kao i o tome ko ima ovlaštenja da povuče Inzkov zakon.

Inckov zakon uzrok najveće krize u BiH?

Omer Karabeg: Ima mišljenja da je ova sadašnja kriza najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini. Slažete li se s tim?

Branislav Borenović: Slažem se. Nažalost, tu krizu je izazvala odluka predstavnika međunarodne zajednice koji bi ovdje morao čuvati mir, stabilnost i uvesti zemlju u demokratske tokove što bi nam omogućilo borbu protiv korupcije, opšteg javašluka, primitivizma i bahatosti. Umjesto toga on je svojom odlukom uveo Bosnu i Hercegovinu u ozbiljnu političku krizu i haos.

Podijelio je zemlju još više no što je ikada bila podijeljena, udaljio nas je jedne od drugih. On se vraća svojoj kući, a Bosnu i Hercegovinu ostavlja u ogromnim problemima. Nametanje odluka nije dobro za bilo koje demokratsko društvo, pa tako ni za za Bosnu i Hercegovinu. Urađeno je nešto što ja ne mogu da shvatim. Razmišljam šta je bio motiv da se nametne odluka o nečemu što treba da bude rezultat unutrašnjeg dogovora, a ne nametanja.

Mislim da je Incko nanio ogromnu štetu Bosni i Hercegovini i da je u suštini dao veliki poklon retrogradnim političkim snagama, oživio ih i sačuvao na političkoj sceni. Imam osjećaj kao da igra po direktivi retrogradnih vladajućih struktura koje ovu zemlju decenijama čerupaju.

Ponovno valjanje u blatu ili…

Nermin Nikšić: Ne bih se složio da je ovo najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini jer smo mi u permanentnoj krizi. Mogao bi se složiti s nekim tezama kolege Borenovića, ali su neke za mene neshvatljive i neprihvatljive.

I ja spadam u ljude koji smatraju da ne treba nametati nikakve odluke nego da domaći političari treba da rade svoj posao. Međutim – to zna i kolega Borenović – prijedlog Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine da se u Parlamentu Bosne i Hercegovine donese zakon o negiranju genocida nekoliko puta je odbijen. Zbog toga je nakon posljednjih pravosnažnih presuda međunarodnog tribunala bilo nužno da visoki predstavnik donese ovu odluku.

Uopšte ne vidim zašto je ta odluka napravila toliku podjelu osim što je vladajućima poslužila da ponovo udare u ratne bubnjeve, da ponovo skreću pažnju sa onoga što nisu uradili kad je u pitanju nabavka vakcina, borba protiv pandemije i borba protiv kriminala i korupcije.

O ogromnim aferama u Federaciji i Republici Srpskoj više niko ne priča već se priča o tome da jedni prihvataju, a drugi ne prihvataju da se dogodio genocid. Ne vidim šta se tu ima prihvatati ili ne prihvatati. Genocid je utvrđen pravosnažnim presudama međunarodnih sudova. Te odluke se nekome mogu sviđati ili ne sviđati, ali niko ne pita nas da li mi to prihvatamo ili ne prihvatamo. To su pravosnažne presude. To su činjenice. Trebamo li ponovo da se valjamo u blatu umjesto da se okrenemo budućnosti, prenosi “N1“.

Ne znam zašto je političarima u Republici Srpskoj problem da to priznaju. Niko nijednog trenutka ne pomišlja da kvalifikuje cijeli narod. Niko ne pomišlja da kvalifikuje Republiku Srpsku. Govorimo o tome da je pravosnažnim presudama utvrđeno da je bio zločin genocida i da zločinci moraju odgovarati.

Nemam nikakav problem da priznam da je bilo zločina na svim stranama i da svi zločinci treba da odgovaraju. Svi oni imaju ime i prezime. Inzkova odluka ni koji način nije uperena protiv jednog naroda, ali je iskorišćena da se umjesto o stvarnim životnim problemima ponovo priča o tome da li je bio genocid.

Opširnije na portalu Radio Slobodna Evropa.