Od šutiranja para do otvorenih vrata: Kako je Nešić opoziciji postao poželjan VIDEO

20.10.2020. | 16:23

Ostavka Nenada Nešića zbog snimka na kojem šutira pare, ali i višemilionskih pronevjera u preduzećima koje je vodio – otprilike tako je glasio ultimativni zahtjev opozicije u Republici Srpskoj prije nešto više od godinu dana.

Mjesec dana pred lokalne izbore, a nakon što je SNSD odlučio da raskrsti sa Nešićem, lider SDS-a, Mirko Šarović, odlučio je da šutiranje para i potencijalne pronevjere zaboravi, Nešića proglasi za „hrabrog i principijelnog“ i da mu otvori vrata.

“Mi smo imali i do sada otvorena vrata za saradnju, na njima je odluka i treba im prepustiti da svoje odluke donesu. U svakom slučaju vrata SDS su im otvorena”, poručio je Šarović odmah nakon odluke DNS-a da izađe iz koalicije sa SNSD-om.

Politička „amnezija“ u kojoj su vam u godini dana, a češće i u kraćem vremenskom periodu, dozvoljene kontradiktorne izjave koje bi u politički pismenijem društvu bile proglašene za katastrofu, ovdje je postala normalna i prihvatljiva, smatraju analitičari. Olako mijenjanje političkih partnera i spajanje nespojivih, takođe, kaže doktor političkih nauka Vlade Simović.

„Mi ne razumijemo da je mnogima u našim političkim elitama obraz đon, vrlo često i vrlo brzo se zaboravi ono što je neko rekao ili obećao, odjednom se prave partnerstva među onima koji su do juče bili na ivici netrpeljivosti. To nam govori da se u borbi za vlast ne biraju sredstva i da u tom procesu više niko ne vodi računa o dosljednosti“, kaže Simović.

Činjenica da to gledamo decenijama unazad govori o još ozbiljnijem problemu, smatra Simović.

„Ili su naši birači izrazito politički naivni ili je u pitanju nešto još gore – građani su spremni na paktove sa partijama iz, isključivo, klijentelističkih pobuda, odnosno čistog, ličnog interesa“, kaže Simović.

Analitičari smatraju da bi sve ono nam se dešava u političkom životu moglo da se nazove ne samo nezrelošću, već i nazadovanjem, o čemu svjedoče povremeni procesi koji toliko šokiraju „političko tržište“ da ih ni najbolji politikolozi ne mogu jasno defnisati.