Pomen nastradalima iz Hranče: U Bratuncu služen parastos i odata počast za 20 Srba ubijenih 1992.
25.07.2021. | 11:16Kod centralnog Spomen-krsta na gradskom groblju u Bratuncu danas je odata počast za 20 nastradalih Srba iz naselja Hranča u odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih je sedmoro poginulo na današnji dan 1992. godine.
Članovi porodica su prislužili svijeće i položili vijence čime je obilježeno 29 godina od pogibije sedam srpskih civila iz ovog naselja među kojima su bile tri žene, Živanka Lukić, Dostana Cvjetinović i Ljubica Mirković. Osim porodica nastradalih cvijeće je položila i delegacija Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća.
U Hranči, kao i u ostalim selima oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu popalile. Preživjeli mještani pričaju da je napad počeo oko 15.30 časova, da je zapucalo i uz galamu i viku upali su u selo i ubijali sve redom vičući: “Hvataj ih žive, štedi municiju”.
Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je niz korito Glogovske rječice izvući se iz sela prema Bratuncu.
Hranča je opasana muslimanskim selima i napad na selo izveden je sa svih strana.
Mještanin Dragomir Mitrović nestao je deset dana prije ovog napada na Hranču i još nije pronađen. NJega su muslimanski vojnici uhvatili kod ovaca i izgubio mu se svaki trag. Niko nije procesuiran za ubistva civila i brojne masovne zločine počinjene nad Srbima u okolini Bratunca i Srebrenice.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović rekla je da su ovi grobovi jedina istina i pita gdje je pravda.
“Visoki predstavnik se stavio u zaštitu muslimanskih žrtava i nameće zakone, a ništa nije učinio da se deblokira traženje nestalih Srba i opstrukcija procesuiranja počinilaca zločina nad Srbima”, rekla je ona. To, kako je istakla, pokazuje njegov karakter, pristrasnost, licemjerstvo i rđave namjere jer nametanje zakona dovodi do trajne nestabilnosti, nepovjerenja i krize u BiH umjesto pomirenja kako on cinično i zlonamjerno tvrdi.
Filipovićeva je podsjetila da su nekoliko dana napadali na Zagone, Gornje Magašiće i Hranču, da je 20. jula 1992. godine u Gornjim Magašićima ubijeno osam srpskih civila, zatim je ukazala na srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i niz sela gdje je u jednom danu ubijano po 10 ili 20 pa do 50 i više mještana i da niko nije odgovarao.
“Predmeti stoje u ladicama u Tužilaštvu BiH i nakon 29 godina od zločina i 25 godine od završetka rata. Neizvjesno je da li će optužnice ikada biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo i ko je i kako počinio zločine i da li će biti živih počinilaca. To je dokaz da u BiH nema pravde za Srbe”, rekla je Filipovićeva. Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.
Prema njenim riječima, to se može okarakterisati kao pravosudna diktatura i teror nad porodicama srpskih žrtava i srpskim narodom koji traju više od dvije decenije.
