Svi imaju podugačak spisak: Evo šta vlast i opozicija u Srpskoj zamjeraju jedni drugima

05.01.2022. | 10:56

Od poziva na jedinstvo, do etiketa izdajnika i kriminalaca. Na toj relaciji kreću se politički odnosi u Republici Srpskoj. Politički rivali sukobljavaju se na svemu i svačemu, kada treba i ne treba, a ovo su pet stvari na kojima najviše jedni drugima zamjeraju.

Snježana Novaković Bursać, predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH o OPOZICIJI

KUKAVICE: Nemaju hrabrosti, želje ili volje da stanu uz SNSD i koaliciju kada su u pitanju ključne pozicije za Republiku Srpsku i odnosi unutar BiH. Otvoreno razaraju napore zvaničnih instutucija na tom planu, a nemaju ili ne žele zbog javnosti da iskažu svoj istinski stav.

ZLOUPOTREBA TRAGEDIJA: Umjesto zdrave i konstruktivne opozicione ponude, u javnost i institucije su uveli potpuno neprimjerene zloupotrebe ličnih tragedija, porodičnih odnosa, performanse, kojekakve snimke i konstrukcije nedopustivih razmjera. Primjer za to je tzv. afera “Kiseonik”.

BEZ ZNANJA: Tokom dugog opozicionog perioda se nisu uspjeli programski i kadrovski kapacitirati, pa umjesto jasnih stavova, iskusnih lidera i ljudi sa integritetom u prvi plan stavljaju osobe bez adekvatnog znanja i iskustva. Njihova ponuda biračima se svodi samo na to da su “protiv”.

NANOSE ŠTETU SRPSKOJ: Na nivou BiH se nisu pozicionirali kao vlast, odnosno opozicija, shodno ostvarenim izbornim rezultatima, već su bivali i jesu dio većine koju predvodi SDA kad god im se ukaže prilika. To je plaćeno i plaća se po Republiku Srpsku štetnim odlukama i kadrovskim rješenjima.

BEZ REZULTATA: Tamo gdje su vršili ili vrše vlast nemaju pozitivne rezultate.

Branislav Borenović, predsjednik PDP-a o potezima VLADAJUĆIH

KORUPCIJA: Korupcija izjeda ovo društvo, siromaši ga i unazađuje u svakom pogledu. Politička korupcija, gdje se predstavnici, izabrani na bazi jedne politike, političkom korupcijom kupuju kao na otvorenom tržištu u korist druge, postala je osnov za sve druge anomalije. Najbolji primjer su ponovljeni lokalni izbori u Doboju gdje je nedvosmisleno jasno, po rezultatima izbora, da je vladajući SNSD kroz nekoliko ključnih kandidata dopisao, uzeo tj. ukrao između 15 i 17 hiljada glasova (skoro 40 odsto) što je lako dokazivo, a Okružno tužilaštvo Doboj ćuti.

Dalje, tu je korupcija u javnim institucijama preko koje su stotine miliona KM iz budžeta završile u privatnim džepovima. Uzmimo samo primjer nabavki iz vremena vanrednog stanja, kada su firme bliske vlastima nabavljale maske, respiratore i drugu medicinsku opremu, a Republici Srpskoj ih prodavali po deset puta većim cijenama i tako monopolskim položajem zgrnuli dodatne desetine miliona KM. Da pravosudne institucije reaguju bar na osnovu javno poznatih činjenica i istraživačkih medija, koji su često potkrijepljeni i jasnim dokazima i dokumentima, imali bi pune ruke posla. Tu dolazimo do sindroma nečinjenja, nezamjeranja, a samim tim i nekažnjivosti u pravosuđu, gdje su uticajni pojedinci povezani sa političkim moćnicima, pa se predmeti sporo, ili nikako, formiraju, istrage se odugovlače i najčešće nema sudskog epiloga i sankcije. U prilog tome govori da je u pretprošloj godini potvrđena optužnica za samo jedan slučaj visoke korupcije u svih 19 tužilaštava u Srpskoj i BiH, u kojoj radi 370 tužilaca.

NEPOTIZAM: Nekada se govorilo o zapošljavanju bliskih srodnika vladajućih političara u institucijama. Međutim, razmjere nepotizma su tolike da se o tim “sitnim” slučajevima više i ne govori; to je postalo pravilo, nažalost. Ukoliko u internet pretraživač ukucate ime samo jedne firme koja se bavi IT tehnologijama, a povezana je s najbližim srodnicima prvaka vladajuće stranke, za nekih pola sata pretrage možemo izračunati da je ta jedna firma tokom prethodnih godina na tenderima od republičkih institucija dobila preko 100 miliona KM. Da ne govorimo još o raznim podsticajima, tenderima, javnim poslovima, gdje bliski srodnici dobijaju brojne povlastice i privilegije, pa do nastojanja da se kumovska zgrada proda UIO za skoro 100 miliona KM, odnosno više od 60 miliona od predviđenih sredstava na raspolaganju.

PRIVATIZACIJA INSTITUCIJA: Sve gore navedeno govori u prilog činjenici da je na djelu privatizacija institucija i države od strane vladajuće elite. Budžeti su podređeni njima, institucije ne da ne poštuju, nego ih do krajnjih granica ponižavaju u svojoj bahatosti, a neki stavljaju znak jednakosti između sebe i institucija, pa i same Republike Srpske, što je za mene jednako skrnavljenju svetinje. Republika Srpska je iznad svakog pojedinca, nastala kao odraz kolektivne volje našeg naroda i teškom mukom odbranjena.

AVANTURIZAM OPASNIH NAMJERA: Sa ovom vlašću nemamo jasno definisanu nacionalnu i državničku politiku; imamo definisane samo lične i stranačke interese pojedinaca ili grupe ljudi u vladajućim strukturama usmjerene ka ostvarivanju samo prokletog kratkoročnog izbornog profita. To je i za mnogo stabilnije i jače zemlje pogubno. A za nas nepotrebno, jer imamo jasno definisanu ustavnu poziciju koja Srpskoj daje značajnu državotvornost i snažne, odlučujuće mehanizme uticaja na donošenje odluka u zajedničkim institucijama BiH. Svako djelovanje kojim se priziva ili se radi, pa makar i nesvjesno, na prekompoziciji dejtonske BiH, imaće štetne posljedice po Srpsku i srpski narod. Petnaest godina smo slušali priče o referendumu o nezavisnosti, koji se iz godine u godinu prolongirao, referendum o Danu Republike, sedam dana pred izbore 2016. godine, da bi manje od mjesec dana nakon održavanja u Zakon o praznicima bile unesene odluke Ustavnog suda, a referendum, najviši demokratski izraz volje građana, bio proglašen anketom. Pa smo imali priču o mirnom razdruživanju, pa sada imamo priču o vraćanju nadležnosti, koja je, gle čuda, plasirana godinu pred izbore, i trajaće do izbora. A dok sve ovo sluša i gleda narod pakuje kofere i odlazi, investicije nas zaobilaze, cijene divljaju…

VALJANJE U BLATU I ENORMNA PROIZVODNJA NEPRIJATELJA: Ovo traje već godinama i posljedica je, između ostalog, i svega gore navedenog. Sve što je nenormalno, izopačeno u normalnom svijetu ovdje vremenom postaje normalno, pravilo. Uveli su praksu da je normalno psovati na TV, proklinjati i vrijeđati novinare, političke neistomišljenike, bilo koga ko se suprotstavi, postavi nezgodno pitanje ili iz nekog razloga ne odgovara samoprozvanom velikom vođi i njegovoj kasti. Laž se proglašava za univerzalnu istinu, a među narodom se konstantno sije strah, pa se na to odgovara “Ćuti, može i gore” ili “svi su isti“. Zavadiše nas sa cijelim svijetom, zbog jednog “prijatelja“ u EU dobismo 26 neprijatelja. Nevjerovatna količina proizvodnje, ne samo domaćih, već i stranih neprijatelja, potpuno odsustvo racionalnog i razumnog ponašanja. Ja kažem da konačno trebamo početi da razmišljamo da može i mora bolje, da se ova društvena erozija mora zaustaviti. Nas možda nema mnogo, ali smo veliki narod, državotvorni, sa istorijom na koju možemo biti ponosni i na koju se trebamo ugledati, i koji su vijekovima vodili prosvetitelji, a ne Domanovićev slijepi vođa. Sve može i sve mora bolje.

Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske i predsjedavajući Srpskog kluba poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH ovo zamjera OPOZICIJI

IZBJEGAVANJE SASTANAKA: Izbjegavaju da dođu na sastanke sa predsjednikom Republike Srpske gdje slobodno mogu javno reći i u lice i pred medijima sa čime se ne slažu.

NEJASAN STAV: Nejasan stav o bitnim pitanjima kao što su NATO, mogućnost samostalne Republike Srpske u slučaju njenog daljeg ugrožavanja. Napominjem da je 2014. to sadržavala čak i Izborna platforma SDS.

BLISKI BOŠNJAČKIM STRANKAMA: Stalni sastanci sa SDA i drugim sarajevocentričnim bošnjačkim strankama, još od kada su bili gosti na Kongresu SDA, pa do posljednjih sastanaka u Sarajevu skoro sa svima koji imaju negativan stav o Republici Srpskoj. Tu ubrajam i kohabitaciju sa SDA i DF u izboru članova Centralne izborne komisije BiH.

NEMAJU RJEŠENJA: Nedostatak predlaganja zakona ili rješenja i mjera za probleme u Republici Srpskoj. Umjesto toga, imaju stalnu kritiku i izazivanje ogorčenja i podilaženje narodnom nezadovoljstvu.

BOSIĆEV SINDROM: Predsjednici opozicionih stranaka nemaju hrabrosti da Miloradu Dodiku izađu na crtu kao protivkandidati na izborima. To je tzv. “Bosićev sindrom“.

Miladin Stanić, predsjednik Kluba poslanika SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske o lošim stranama VLASTI

KRIMINAL I KORUPCIJA: Ova pojava je postala toliko ukorijenjena u našem društvu da je dovela do statusa pravila djelovanja vladajuće elite. Pravosudni sistem u sprezi sa vlasti žmiri na sve pojavne oblike organizovanog kriminala i korupcije.

NEKOMPETENTNOST U INSTITUCIJAMA: Za posljednjih 15 godina vladajući SNSD je uposlio veliki broj ljudi sa kupljenim diplomama u javnom sektoru. S obzirom na način kako su stekli diplome, ti ljudi se na isti način odnose prema važnim poslovima koji su im povjereni. Nezainteresovanost i neznanje vladaju javnom administracijom.

BAHATOST ZVANIČNIKA: Čelni ljudi SNSD svojim nedoličnim ponašanjem gaze dignitet institucija, pogotovo Narodne skupštine Srpske, naše najznačajnije institucije. Tome doprinosi i letargija čelnih ljudi tih institucija, koji ne čine ništa da sačuvaju dignitet institucije na čijem čelu se nalaze.

JAVNA NABAVKE: Nezapamćena pljačka javnog novca kroz skupe javne nabavke za dvorske firme. Skupi luksuz pojede svake godine veliki dio budžeta. Tu prije svega mislim na skupu informatiku, izdvajanja za hotele na Jahorini i helikoptere.

ODSUSTVO EMPATIJE PREMA NAJUGROŽENIJIM SLOJEVIMA DRUŠTVA: Bahatost je stvorila sljepilo kod vlasti pa nisu spremni i sposobni da vidi kako žive naši građani. Iz svojih bogatih zamaka zaboravili su kako žive naše najugroženije kategorije.

Spomenka Stevanović, predsjednica Kluba poslanika Demokratskog saveza (DEMOS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske kritikuje OPOZICIJU

KRITIZERSTVO: Neosnovana kritika bez nuđenja načina rješavanja problema. Najlakše je biti po strani, napadati, a nikada u životu nije sve potpuno crno, ni potpuno bijelo. Opozicija je svakako važan dio ukupnog političkog sistema i kritikom treba da doprinese da i vlast bude bolja, ali i da opozicija stekne povjerenje građana u svojim nastupima.

UVOĐENJE RIJALITIJA U POLITIKU: Nekima je najvažnije sticanje popularnosti po svaku cijenu, ne birajući sredstva.

POLITIČKI VULGARIZAM, POPULIZAM I TABLOIDIZACIJA POLITIKE: Neki opozicionari se trude da upotrebljavaju što teže riječi, kvalifikacije i uvrede na račun pojedinaca iz vlasti. To im je nekako postalo manir ponašanja, jer znaju da dio medija to voli i da će u tim medijima biti značajni.

GENERALIZACIJA UKUPNE POZICIJE: U smislu da su svi loši, svi kriminalci i slična etiketiranja, što nije tačno. Poziciju čini više stranaka, mnogo pojedinaca, sa svojim ličnim osobinama i sposobnostima. Mislim da ni u opoziciji ni u vlasti nisu svi isti.

VLAST PO SVAKU CIJENU: Legitiman je cilj opozicije da osvoji vlast, ali se nikada ne mogu složiti s tim da taj cilj bude iznad svega i po svaku cijenu. Pa i po cijenu interesa Republike Srpske. U ovom trenutku, kada nam je izuzetno važno političko jedinstvo po pitanjima zaštite interesa Republike Srpske, oni se svađaju oko kandidata za pojedinačne funkcije, pa boga mi, raspodjelom i budućih funkcija, a nisu još ni blizu osvajanja vlasti. Pitam se, a vjerujem i da se većina građana pita, kako bi vladali odgovornim procesima u društvu kada ne mogu sada da vladaju sami sobom. Često kažem da vlast rješava probleme, a opozicija u rješenju problema traži problem. Na građanima je na kraju krajeva da procijene ko i kako radi, kako se ponašaju i stranke i političari pojedinačno.

Nenad Nešić, predsjednik DNS-a ističe zamjerke na račun VLADAJUĆIH

PODJELE I SVAĐE: Sit sam podjela i svađa u našem društvu. Vlast je za njih uvijek najodgovornija. Imali smo dobar momenat u sastancima s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i zajedničkoj reakciji na nametanje Inckovog zakona. I onda je vlast sve to bacila u vodu. Nacionalni interes postao je ponovo predmet političke borbe u Republici Srpskoj. Umjesto da je svetinja i neosvojiva tvrđava, ugrožena je potjerom za nekim procentom glasova. Te podjele moraju stati. Kad dođe do promjena na temi Republike Srpske narod i političare neće dijeliti niko.

POSKUPLJENJA I EKONOMSKA DEVASTACIJA: Dok je Srpska pojeftinila u borbi za glasove, osnovne životne potrebe poskupile su do neslućenih razmjera. Sindikalna potrošačka korpa je 2.153 KM. Prosječna plata je 1.025 KM dok bar 60 odsto zaposlenih prima ispod 600 KM. Prosječna penzija je 405 KM i jasno je da danas imamo sloj ekstremno bogatih i većinu naroda na ivici siromaštva. Ovo najljepše parče Zemljine kugle, gdje bi i iz dugmeta nešto niklo, bez ikakvog obzira vlasti postaje dolina gladnih.

PRIVREDNI RAST: Republika Srpska, na moj šok, ovih dana umije i sankcijama da zaprijeti. Ja kao protivnik sankcija bilo kada i bilo kome htio bih sljedeću stvar da istaknem. Hajde da se sa okruženjem i međunarodnom zajednicom ne mjerimo kroz recipročno ludilo nego kroz prizmu privrednog rasta. Dok je posljednjih deset godina BDP zemalja u razvoju porastao 26 procenata, u RS je 15 procenata. Zato je životni standard građana Srbije veći 20 odsto od našeg, Bugarske 35 odsto, Rumunije 80 odsto, a Hrvatske čak 135 procenata. Usljed ovako katastrofalnog privrednog rasta, umjesto da mi prijetimo sankcijama drugima, valjalo bi da razmislimo o tome da građani prestanu davati sankcije nama i bježati odavde. A 180.000 je pobjeglo od 2013. Mi moramo imati rast od bar pet odsto godišnje nakon promjena i to je moguće ulaganjem u strateške grane: energetiku, IT sektor, drvnoprerađivačku, prehrambenu i građevinsku industriju u mandatu naredne vlade.

JAVNI DUG: Znate li da građani uspijevaju da prežive jer im novac šalju oni koji su odavde pobjegli u inostranstvo? Preko milijardu KM su doznake za godinu dana. Više od 2.000 KM po domaćinstvu u prosjeku. E, dok građani preko Zuma i Skajpa gledaju svoju djecu koja im šalju novac, da bi živjeli i ne bi se zaduživali, vlast Republike Srpske živi “na crtu”. Ukupan javni dug je preko šest milijardi maraka, a povećan je za osam odsto u drugom kvartalu ove godine. U tom javnom dugu nas povjerioci smatraju za pijanog kockara, jer kamata za nas je 4,75 odsto dok Srbija i Sjeverna Makedonija imaju 1,9 odsto. Ovdje se država zadužuje da bi se krala i da bi joj djeca bježala. To je suludo. Svako povećanje javnog duga mora služiti za povećanje privredne aktivnosti i zapošljavanja, a ne krpljenje budžetskih rupa koje prave korupcija i pljačka.

ODLAZAK LJUDI, ODSUSTVO NADE: Ja sam emotivan i direktan čovjek. I kad god sam ove godine pustio suzu uvijek je uzrok tome bila činjenica da nam mladi odoše, da se slavski kolač lomi bez unuka u kući i da sam pomislio da će nam prazna dvorišta kroz par decenija ostati, ne jer ih nismo odbranili, nego jer nije imao ko da ih hrani. Šta ovdje država radi da mlade zadrži, a dvorišta ne budu pusta? Preokrenuti trendove biće jako težak i zadatak za više vlada, ali počeće od sljedeće, nakon promjena. Hiljade mladih bračnih parova moramo useliti u nove stanove širom Srpske. Prosječna plata mora i može biti 1.500 KM za pet godina. Penzija mora biti najmanje 50 odsto plate. Moramo povećati mjesečnu i godišnju boračku naknadu za 50 procenata. Pobogu, to je mjera dostojanstva RS. Ono što zamjeram vlasti, za mene nije samo pitanje političkog folklora. To je set ciljeva i obaveza koje namećem DNS i sebi kao jasna mjerila našeg uspjeha u godinama koje dolaze.

Srpskainfo