Životna priča Slobodana Pavlovića: U SAD otišao sa 40 dolara, stečeni kapital ulagao u rodno mjesto

17.12.2021. | 12:27

Slobodan Pavlović (83), ugledni biznismen iz Bijeljine, koji je godinama živieo i radio u SAD, poginuo je u saobraćajnoj nesreći u SAD. Pavlović je osnivač Slobomir televizije i univerziteta, kao i Pavlović banke.

Rodbina u njegovom rodnom selu Popovi rano jutros je obavještena o ovoj tragediji. Pavlović je bio u automobilu koji je podletio pod kamion.

Ovaj privrednik rođen je u selu Popovi kod Bijeljine, u Ameriku je u potrazi za boljim životom otišao davne 1965. godine.

Američka priča Slobodana Pavlovića i njegove supruge Mire počinje kada je ona sa roditeljima iz Jugoslavije otišla u Austriju, a zatim u Čikago, dok je Slobodan, nakon nekoliko godina provedenih u Skoplju, sa 40 dolara u džepu, preko Beograda otišao u Njujork, a zatim u Čikago.

Sreli su se i zavoljeli u fabrici u kojoj su oboje radili. Prvih godina braka živjeli su veoma skromno, Slobodan je uz rad stekao diplomu inženjera i ubrzo oni započinju sopstveni biznis, prenosi Nira press.

Otišao je bez da je znao i jednu riječ na engleskom, a u šali je često govorio da ga i dalje uči.

Umio je da rizikuje

Pavlović je u svojoj autobiografiji “Kako sam uspio” koju je objavio još 1999. godine i u razgovorima sa novinarima objašnjavao kako je od 2.000 dolara ušteđevine i 10.000 pozajmljenih od brata, tazbine i ostalih, podigao kredit u banci i otkupio zgradu od šest stanova vrijednu 60.000 dolara. Renovirao je i nakon šest mjeseci prodao za 130.000 dolara.

Trik je bio u tome, kaže on, što je zgradu prodao samom sebi. Njegova firma “Hillcrest Real Estate” imala je veliki udio u tome. Zgrada vrijedna 130.000 dolara bila je dovoljna garancija bankama da mu daju još veće kredite sa kojima je otplatio svoje stare dugove i kupio veću zgradu sa 38 stanova.

Kupujući jednu po jednu zgradu, Pavlović bi ih, kako kaže, dotjerao mijenjajući stare prozore i krovove. Zgrade su na taj način naglo dobijale na vrijednosti, ali on ih nije prodavao, već ih je iznajmljivao, pa su se one na taj način same otplaćivale.

Ovaj šablon koristio je tokom cijele svoje karijere, a često je volio da kaže kako su poznavanje kreditnog sistema i znanje kako da se okrene zarađeni novac glavni preduslovi za podizanje životnog standarda.

Međutim, osamdesetih godina, sreća mu je kako je volio da kaže, okrenula leđa.

Iako je rijetko govorio o tome, on se osamdesetih susreo sa kriminalnim prijavama.

On dodaje da je osuđen na uslovnu kaznu, da nije bio u zatvoru i da više nikada nije došao u sukob sa zakonom.

“Od sada igram otvorenih karata”, rekao je on tada.

Radio u SAD, investirao u rodno mjesto

Iako je na prvi pogled djelovao ekscentrično sa svojom dugom sijedom kosom i odjeven u skupa odjela, ovaj biznismen je odavao sliku čovjeka koji je sve što ima u životu stvorio sa svojih deset prstiju.

U svojoj biografiji, Pavlović je napisao da priča o njegovom uspjehu počinje mnogo ranije, još kada je kao dječak čuvao ovce i krave na livadama u Popovima.

Sjeća se da je tada maštao kako će jednog dana izgraditi most preko divlje Drine. Zamišljao ga je kao trošni viseći most sličan onom koji je na filmu, Tarzan napravio u svojoj džungli. U šali kaže da je uspjeh koji je postigao pravazišao sva njegova očekivanja.

Godinama je radeći u Americi stekao novac, koji je devedesetih godina odlučio da investira u svoju domovinu.

Slobodan je u rodnom selu finansirao izgradnju spomenika knezu Ivi od Semberije, kao i Pavlovića most, koji je srušen tokom rata.

U razgovoru za “Magazin Biznis”, kao prekretnicu u svom životu izdvaja upravo ovu, neveliku “Pavlovića ćupriju” i kaže da je sa podjednakom motivacijom ostvarivao ovaj svoj dječački san na Drini, kao i onaj drugi, čuveni američki san.

On je američki san gradio u Čikagu baveći se prodajom nekretnina, a u Semberiji, nedaleko od mosta, razvija i novi grad “Slobomir”, sa značajnim privrednim potencijalom.

Jedan od njegovih najvećih poduhvata svakako je izgradnja ovog grada, koji je naziv dobio po inicijalnima njega i supruge Mire.

O tome koliko mu je ovaj poduhvat bio značajan govore i njegove izjave od prije desetak godina, kada je rekao da samo Bog zna da li će dočekati da vidi Slobomir izgrađen do kraja.

Na njegovoj veb stranici Slobomir je prikazan kao napredan grad od 30.000 stanovnika, sa sportskim centrom, neboderom i stambenim zgradama.

Osim toga, on je podigao i spomenik Filipu Višnjiću ispred gradske biblioteke u Bijeljini, i crkvu Hristovog vaskrsenja u Popovima.

Devedesetih je započeo izgradnju Pavlović banke i Slobomir P Univerziteta u Slobomiru. Uveo je vodovod u manastir Dobrun, i podigao pješački most na rijeci Rzav.

Vlasnik je preduzeća Žitopromet u Bijeljini, štamparije Grafam u Brčkom, RTV Slobomir u Slobomiru i drugih. Patrijarh srpski Pavle ga je odlikovao ordenom Svetog Save prvog reda.

Srpska pravoslavna crkva dodijelila mu je i orden Svetog Save zbog svih zasluga.

Bio je Senator Republike Srpske u drugom sazivu Senata 2009. godine.