Advokat tvrdi: I ako se ne nađe tijelo Danke Ilić, može se utvrditi šta se dogodilo

10.04.2024. | 11:58

Predsjednik Centra za obnovu međunarodnog prava Goran Petronijević izjavio je danas povodom ubistva dvogodišnje djevojčice Danke Ilić iz Bora, da se može utvrditi šta se dogodilo drugim metodama kao što su svjedočenja, materijalni tragovi, DNK analize, tragovi krvi, tragovi na automobilu i putu, i ako se ne nađe tijelo djevojčice.

On je istakao da bi ipak najsigurniji dokaz bio pronalazak tijela i utvrđivanje uzroka smrti.

– Kada je riječ o dokazivanju, nema tijela – nema djela je potpuna glupost. Danas su tehnika dokazivanja i forenzika otišle toliko daleko da se mogu neke stvari utvrditi na osnovu satelitskih snimaka, DNK analiza, tragova kose… – naveo je on za Tanjug.

Petronijević smatra da je u slučaju Danke Ilić napravljena velika greška u trenutku kada su mediji preuzeli ulogu istražnih organa, policije, tužilaštva i svih onih koji su zakonom ovlašćeni i stručno osposobljeni da taj dio posla rade.

– Nisam protiv toga da se mediji obavještavaju o tome šta se događa, to je jedna od obaveza istražnih organa, ali sam protiv toga da se to radi nekritično i da se novinari koji nisu edukovani, pravnici, forenzičari, miješaju u poslove u kojima im nije mjesto. Objavljuju to s namjerom da se postigne ekskluzivitet, pa onda drugi mediji, koji to prenose samo iz potrebe obavještavanja javnosti, isto to rade – objasnio je on.

Petronijević napominje da mediji nemaju pravo da ometaju istragu i dodaje da smatra je u ovom konkretnom slučaju podbacilo tužilaštvo koje je, kako je rekao, moralo da uzme stvar u svoje ruke.

– Po zakonu je viši tužilac u Zaječaru “gazda” na terenu, on je trebalo da postroji policiju, istražne organe, forenzičare, novinare i kaže “informacije koje ćete objavljivati ćemo vam mi dati” jer uskraćivanje određenih informacija u određenom trenutku ne znači prikrivanje od javnosti, nego znači potrebu istrage – izjavio je on.

Prema njegovim riječima, ne postoji obaveza da se mnogi dokazi, elementi iskaza pojednih ljudi, materijalni dokazi sa terena, tragovi objavljuju u javnosti i vrlo često mogu da škode istrazi jer, dodaje on, kada se pusti informacija da je djevojčica ubijena na način na koji su osumnjičeni priznali, osoba koje je to uradila će istog trenutka pokušati da sakrije tijelo.

Petronijević kaže da iako je u vrijeme kada je ukidana smrtna kazna u Srbiji on imao drugačiji stav i smatrao da smrtna kazna treba da ostane, danas je njegov stav po tom pitanju negativan jer je, prema njegovim riječima, kazna doživotnog zatvora potpuno adekvatna zamjena za tu presudu.

– Ako pođete od toga da se pojedincu sudi za najteža krivična djela gdje je najčešće oduzeo nekome život, onda – ko ima pravo da njemu oduzme život. Takvog pojedinca treba eliminisati iz društva, oduzeti mu mogućnost da ponovi izvršenja krivičnog djela, i to je sasvim dovoljno, a patnja i potreba za nekakvom osvetom, to je relikt krivičnog prava – ocijenio je on.