Arsenijević se sve do danas, kada se stiglo do završne riječi, branio ćutanjem ističući da je žrtva reketa, te da strahuje za svoju bezbjednost. Međutim, kada je zamjenik VJT Tanja Stevanović pokušala da iznese završnu riječ, reagovao je branilac optuženog advokat Zoran Mitić, prekinuo tužiteljku i zatražio da se njegovom klijentu dozvoli da govori.
Arsenijević je iznio nevjerovatnu odbranu, koja po ocjeni tužilaštva nije potkrepljena nijednim dokazom i smišljena, kako je rečeno, samo da se izbjegne krivična odgovornost.
“Marljivo sam radio otkako sam se zaposlio u Vojvođanskoj banci što mi je omogućilo da napredujem i steknem ugled i kod kolega i prijatelja. Tako je bilo do 2013. godine kada se u banci pojavio čovjek i tražio kredit. Tada mi je kazao da ima saznanja da ću dobiti otkaz jer nemam nikakva leđa, pa ću da letim iz banke. Nekoliko puta mi se javljao sa tom istom pričom da bi na kraju kazao da može da me zaštiti ali da treba za njega da obavim jedan poslić. Pošto sam se bojao za posao, jer mi je to jedini prihod, pristao sam smatrajući da je to neka bezazlena usluga”, kazao je Arsenijević.
Kako je dalje naveo, ubrzo se u banci pojavio taj čovjek i dao mu nalog za isplatu sa tuđeg računa, navodeći da je vlasnik računa upoznat sa tom transakcijom te da će pare biti ubrzo vraćene.
“Nisam bio raspoložen da to uradim jer sam znao da to nije u skladu sa bančinom procedurom, ali mi je on kazao da ću dobiti otkaz ako to ne učinim pa sam mu dao novac. Pare su zaista ubrzo vraćene, a onda su u banku počeli da dolaze i drugi ljudi koji su tražili isto. U početku je novac bio vraćan, bio sam primoravan da naloge i dalje potpisujem jer su počeli i da mi prijete riječima “da ću zažaliti što sam se rodio” i da ću “završiti u šumi”. Htio sam da sve to prijavim svojim nadređenima, ali mi je muškarac koji mi je prijetio kazao da on zna da sam zakazao sastanak i da zbog toga može “svašta da mi se desi”.
U julu 2016. godine taj čovjek mi je rekao da idem slobodno na odmor i da će sve biti u redu kada se vratim. Međutim, prvog dana odmora su me pozvali iz banke jer su primetili šta se desilo sa računima. Nisam smio da im kažem šta sam uradio, zvao sam tog čovjeka koji mi je prijetio ali on se više nije javljao. Skupio sam koliko sam mogao para i vratio banci jer drugo nisam mogao. Ističem da ništa od tih para nisam zadržao, da sam sve dao drugome jer sam se plašio za život. Kao i tada i sada se plašim tog čovjeka i ne mogu da odam njegov identitet. Iz istog razloga ga nisam ni prijavio policiji. Mnogo se kajem, trebao sam da razmišljam svojom glavom.. nisam nikada ranije prekršio zakon, ne bih ni tada da se nisam bojao”, kazao je Arsenijević, piše Telegraf.
