Biljana Srbljanović o slučaju Mike Aleksića: “Svaki predator ima svog omogućivača”

12.05.2021. | 20:31

Literatura nas uči da nijedan predator ne može da operiše bez omogućivača (enabler). Enableri-omogućivači su ljudi koji pružaju mogućnost predatoru da načini zločin, napisala je na svom Fejsbuku spisateljica Biljana Srbljanović.

Osvrćući se na slučaj mladih glumica koje su učitelja glume Miroslava Miku Aleksića optužile za silovanje i seksualno uznemiravanje, a potom i na sramnu odbranu Aleksićeve supruge, Srbljanovićeva je objasnila da omogućivači pomažu predatoru da ima alibi, normalizuju krivično djelo i iz različitih razloga ne samo da dopuštaju, već stvaraju uslove da krivično djelo ili razorno ponašanje budu mogući.

– Omogućivači (enableri) nerijetko su prve žrtve predatora i djelimično zbog toga nemaju potpuni uvid u strahotu djela koje omogućavaju. Ipak, to nije ni opravdanje, ni izgovor, ni osnova za aboliciju i razumijevanje. Nema predatora bez omogućivača, bili oni svesni svoje uloge ili ne. A nema ni enablera (omogućivača) koji je toliko nesvestan, da ne zna da je dio jezivog zločina, za koji stvara uslove, koji opravdava zločinca, koji jatakuje najgore prestupnike, sve znajući da su oni sami ključni saučesnici gnusnog čina ili činova – navela je Srbljanovićeva.

Objašnjava da ako je omogućivač toliko nesvjestan, on mora biti uklonjen sa pozicije moći, bilo da je to u porodici, školi ili na radnom mjestu. To nam govori da omogućivač ima zakržljali moralni sistem, da nema empatiju niti osjećaj za stvarnost i time sebe diskvalifikuje iz pozicije koja podrazumeva bilo kakvu odgovornost.

– Omogućivači su često jednako krivi koliko i predatori. Posebno kad se sami inkriminišu napadima na žrtve, minimiziranjem zločina, lažnim svjedočenjima i finansiranjem i organizovanjem odbrane predatora. Omogućivači su ili nesposobni, nesvesni i psihotični ljudi kojima je potrebna ozbiljna terapija ili gnusni saučesnici koji odlično znaju šta rade, ali im je lična naklonost važnija od zakona, etike i opšteg dobra. U svakom slučaju, nije im mjesto u javnosti, kao ni na odgovornim pozicijama sa kojih mogu da ugroze sve žrtve – istakla je Srbljanović.

Složen manipulativni sistem

Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra kaže za Blic da nije neobično da zlostavljači, a posebno oni koji seksualno zloupotrebljavaju djecu i mlade osobe, izgrade složen manipulativni sistem u koji su uključene mnoge osobe koje će pružati alibi zlostavljaču, a među njima mogu biti i žrtve takve zloupotrebe.

– Zlostavljači su sasvim svjesni šta rade, znaju da je takvo ponašanje zabranjeno, da predstavlja zločin, i iskoristiće sve mehanizme da ga uklope u kontekst, da ga maskiraju, nomalizuju, da se predstave socijalno poželjno i razviju mreže podrške, koje će aktivirati u slučaju sumnje ili obelodanjivanja zločina. Zlostavljači su manipulatori, uspešni u obmanjivanju, izvrtanju argumenata, poželjnom prikazivanju u javnosti, tako da koriste sve svoje resurse, moć i ugled, u svojoj odbrani – navodi Ignjatovićeva i ističe da oni svjesno prave zamku da bi obezbedili “dobrovoljnu” žrtvu, da potkopaju njen otpor i osiguraju ćutanje, ili da uvuku žrtvu u zločin na način koji je čini njegovim “saučesnikom”, u čemu pomažu i neki od nesvjesnih psiholoških mehanizama odbrane (preživljavanja).

– U tom smislu se može razumeti, mada ne i opravdati, aktivno nastojanje žrtve da odbrani silovatelja – objašnjava ona.

Zlostavljaču, kaže, pomaže i sistem predrasuda o žrtvama koje razvija i održava svako društvo. Žrtvama se ne vjeruje, što zlostavljaču olakšava izvrtanje situacije, predstavljanje da je on žrtva lažnih optužbi i spletki, tako da se drugi stavljaju u njegovu odbranu i okreću agresiju prema žrtvi.

– Za one koji ne znaju ništa o fenomenu seksualne zloupotrebe i nasilja, najbolje, najmoralnije bi bilo da se uzdrže od bilo kakvog komentara, optuživanja žrtve ili opravdavanja zlodela i učinioca, čak i kada se radi samo o sumnji. To što neki ljudi mogu da imaju sasvim dobre prijateljske, poslovene ili druge relacije sa osumnjičenim za seksualnu zloupotrebu ne dokazuje baš ništa u vezi sa zlostavljačem, njegovom privatnom sferom, zloupotrebom koji čini po svom izboru, bez osjećaja krivice. S druge strane, nije teško zamiliti da će saučesnici u takvim djelima srčano braniti zlostavljača, predstavljajući ga kao dobru, uglednu, porodičnu osobu, jer tako brane sebe i privilegiju da se zločin čini bez sankcije – navodi sagovornica.

Tanja Ignjatović kaže da je društvo odgovorno, uključujući i medije, za vrednosti koje uspostavlja, za to kome se daje prostor za javnu riječ, za opravdavanje osumnjičenog i za okrivljavanje žrtve zločina.

– Zbog toga je nužno da unapredimo informisanost i znanje svih o pojavi seksualne zloupotrebe i da naučimo da poštujemo žrtvu, kao i da preuzmemo odgovornost za vlastito djelovanje koje omogućava da se seksualno nasilje dešava pred našim očima, bez ikakve posljedice – zaključuje Tanja Ignjatović.

Snažna kampanja u medijima i na društvenim mrežama

Supruga samozvanog nastavnika glume Miroslava Mike Aleksića, profesorka glume na FDU Biljana Mašić, sve češće gostuje u medijima gdje brani svog supruga. Istovremeno, ona je nastavila da predaje na Akademiji, što život mladim glumicama koje su optužile njenog supruga za silovanje i seksualno uznemiravanje ili svjedocima u slučaju čini neprijatnim. Na društvenim mrežama samo za potrebe odbrane Miroslava Aleksića otvoren je jedan broj naloga koji uvredljivo govore o mladim glumicama, ali i o svakom ko se usudi da stane u njihovu odbranu.