“Ćutanje o Košarama je boljelo”: Veterani istakli da su konačno dobili poštovanje
14.06.2021. | 15:56Dugo se ćutalo o bitki na Košarama i to je boljelo preživjele borce, ali konačno smo dobili poštovanje naroda i države, riječi su veterana te bitke, vođene u proljeće 1999. godine.
Tada su srpski vojnici, na karauli na granici prema Albaniji, uspjeli da poraze teroriste takozvane OVK i spriječe njihov pokušaj da, uz pomoć regularne vojske Albanije i avijacije NATO, uđu na Kosovo i Metohiju.
Veterani sa Košara ističu da sada, poslije toliko godina ćutanja, mogu pokolenjima da ostave istinu o tim borbama.
Darko Anđelković iz Raške, jedan od veterana koji su danas, na godišnjicu završetka te bitke, položili vijence na Spomenik junacima sa Košara u Beogradu, bio je, kao pripadnik 125. motorizovane brigade, svih 67 dana, koliko je trajala bitka, na braniku otadžbine na granici, na planinama iznad Junika.
Na postamentu spomenika uklesana su imena 108 srpskih heroja koji su stradali od 9. aprila do 14. juna 1999. godine, na karauli Košare.
Anđelković ističe da je veteranima važno da se ne zaborave ti događaji i heroji koji su dali živote za odbranu zemlje.
“Od 2000. godine bili smo sabotirani politički i u svakom pogledu, a sada našim pokoljenjima možemo da ostavimo istinu o bitki na Košarama i šta smo bili spremni da uradimo za otadžbinu, a imali smo 20 godina”, rekao je Anđelković novinarima poslije ceremonije polaganja vijenaca kojoj je prisustvovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Komandant odbrane Košara, pukovnik Ljubinko Ðurković istakao je da su heroji sa Košara konačno dobili poštovanje od naroda i od državnog i političkog rukovodstva i da to zaslužuju borci koji su, kako kaže, dali živote darivajući slobodu Srbiji i braneći otadžbinu i svoje svetinje.
Kako kaže, preživjeli veterani su pomešanih osjećanja divljena i tuge odali počast pogunilim saborcima čije su, navodi Ðurković, posljednje riječi bile da za ovu zemlju vredi poginuti i da nema predaje i povlačenja. Istakao je da preživjeli saborci i porodice poginulih heroja nose 108 nezaliječenih rana sa Košara i 265 ožiljaka onih koji su ranjeni u toj bitki.
“Ushićeni smo i srećni što konačno imamo ovaj spomenik koji je svetinja i ‘beleg’ posvećen našim junacima, ali smo setni što njih nema i što im ranije nismo podigli spomenik”, naveo je Ðurković.
Pukovnik Duško Šljivančanin, ratni komandant 53. graničnog bataljona, naveo je da se državna granica 1998. i 1999. godine branila životima boraca potomaka sa Cera, Kolubare, Kajmakčalana, Mojkovca i da je to bila jedna od “najčasnijih i najneravnopravnijih bitaka” koje je srpska vojska vodila u novijoj istoriji.
Kako kaže, sa neravnopravnim odnosom snaga, kakav je bio 1999. godine između branioca i agresora, danas se susreće i srpsko državno rukovodstvo koje, ističe Šljivančanin, ulaže napore za očuvanje KiM.
“Veliki bol i tuga su za našim palim drugovima, za našom spaljenom zemljom na KiM, za nepravdom koju međunarodna zajednica čini prema Srbiji, prema staroj evropskoj državi. Danas u crkvama, manastirima i na ovakvim mjestima oplakujemo naše najmilije i tako im se odužujemo, ako uopšte možemo da im se odužimo”, kazao je Šljivančanin.
