Dječak lavljeg srca! Mali Petar se izborio sa leukemijom, a riječi njegove majke paraju srca

15.02.2021. | 18:55

Osam mjeseci borbe i velika pobjeda. Pobjeda za život. Petar Pavlović iz Loznice imao je samo pet godina kada je obolio od leukemije, izliječio se od opake bolesti.

Njegova mama Sanja Pavlović priča danas, kada se obilježeva Svjetski dan borbe dece obolele od raka, šta je prethodilo bolesti i šta se dešavalo od dijagnoze do saznanja da je njen sin ponovo zdrav, piše Žena Blic.

“Petar se razbolio u aprilu prošle godine. Simptoma nije bilo i apsolutno ništa nije ukazivalo na bolest. A onda se nekoliko dana prije uspostavljanja dijagnoze sve promijenilo. Javio se pad hemoglobina, mislili smo da je u pitanju anemija, a ne rak”, kaže Sanja kojoj su ljekari na Univerzitetskoj klinici rekli da njen sin ima akutnu limfoblastnu leukemiju.

“Bijes, Tuga. Smjenjivala su ta osjećanja, nisam znala u tom momentu šta da radim i kako da nastavim dalje” opisuje momenat kada je čula dijagnozu. Sanja ističe da tada ništa nije znala o ovoj opakoj bolesti pa su joj od velike koristi bili savjeti roditelja koji su se nalazili u sličnoj situaciji.

“Petar se nije bojao jer je bio veoma mali, riječ leukemija njemu ništa nije značila, nije razumio šta mu se dešava. Ali naravno da je terapija, koja je bila duga, za njega bila veoma teška”, dodaje mama koja je smislila način kako da sinu objasni sve.

“Potrudila sam se da mu to približim kroz priču o nečemu što je slično nekom virusu, koji je ušao u njegov organizam i raširio se po tijelu. Rekla sam mu da će, da bi ozdravio, morati da prima terapije, ali da će sve to proći. I koliko god da mi je u tim trenucimau bilo teško, imala sam toliko snage i volje i energije da sve izguramo. I njemu, a i sebi sam zacrtala to kao cilj, koji ćemo da ostvarimo i išli smo ka njemu korak po korak. Sanja je tokom borbe sina Petra, koja se odvijala u jeku epidemije kovida, imala veliku podršku supruga, porodice, prijatelja… Ali i podršku okoline, a rečenice: “Tu smo za sve što vam treba” , “Možeš nas pozvati bilo kada tu smo”, bile su veoma ohrabrujuće.

Lijepo je znati da je neko tu za tebe u svakom momentu”, poručuje. Petar se liječio na Univerzitetskoj Dečjoj klinici u Tiršovoj u Beogradu. Liječenje hemoterapijom trajalo je osam mjeseci.

“Kako će da podnese liječenje? Da li će da izdrži terapiju? Strašan je taj osjećaj straha koji je prisutan sve vrijeme, strah da li će vaše dijete da preživi”, priča Sanja. Liječenje se dobro odvijalo, Petar je terapiju podnosio fenomenalno, kaže njegova mama.

“Nakon terapije bismo pustili muziku, igrali se, išli u šetnju, pa nam je tako bilo malo lakše. Ono što je izuzetno bilo važno jeste da sam se ja trudila da budem veoma optimistična i da to prenesem na dijete, kako bismo kroz borbu išli sa osmijehom”, kaže.

Sanja je na Klinici srela dosta roditelja čija su djeca, poput Petra, oboljela od raka.

“Naši razgovori su bili nešto što mi je najviše prijalo jer su to ljudi koji su prošli ili prolaze kroz sve ono što smo doživjeli suprug i ja. Potpuno smo se razumijeli, podržavali jedni druge i ostvarili predivna prijateljstva za cijeli život. To su ljudi koji su obilježili najteži period u životu I koji imaju posebno mjesto u mom srcu”, naglašava i dodaje da je veoma zahvalna osoblju hematoonkološkog odjeljenja.

“Dr Jelena Lazić bila je najveća podrška, pružala nam je ljubav, nadu, brinula se o Petru i meni. Znati da imate bezsulovno podršku ljekara u takvoj situaciji je neprocjenjivo”, ističe. I korak po korak Petar i njegova mama Sanja došli su do cilja.

“Bio je 18. novembar 2020. kada smo dobili bitku. Taj osjećaj nema cijenu. To saznanje da ste pobijedili najtežeg životnog neprijatelja”, poručuje. Dječak se sada osjeća dobro, sa roditeljima odlazi na redovne mjesečne kontrole, koja će vremenom biti sve rjeđe.

Sanja ne zaboravlja sve one koji su njenoj porodici pomogli da ova priča ima srećan kraj.

“Veliku zahvalnost dugujemo predivnom “Nurdor” udruženju, boravili smo besplatno u njegovoj roditeljskoj kući na Vračaru, imali besplatni prevoz od kuće do bolnice i natrag, dok je naše dijete bilo u bolnici. Ljudi koji čine ovo udruženje toliko brinu i o djeci i o roditeljima. Jednom rječju, “Nurdor” je naša porodica velikog srca”, rekla je Sanja.