Duboki očaj! Potresna ispovijest mladića (23) o životu u paklu droge i igrica

10.06.2023. | 16:42

Izašao sam iz pakla traume i zavisnosti od droge i igrica sa 20 godina i sada sam incel bez društvenog života. Molim vas da mi pomognete. Pišem ovo onako iz nekog dubokog očaja.

Ovim riječima počinje svoju priču neimenovani mladić iz Srbije.

Želeći da čuje ozbiljne savjete, šta i kako raditi poslije pakla koji je preživio, neimenovani Srbin (23) napisao je na društvenoj mreži Redit sve ono kroz šta je prošao u godinama koje su iza njega.

Tom prilikom rekao je da bi volio da čuje “prave prijateljske savjete jer ima ozbiljnih problema da uđe u neko normalno društvo”.

“Imam ozbiljnih problema da uđem u neko normalno društvo. Društvo koje ne koristi psihoaktivne supstance i ne igra odvratne igrice. Napravio sam ovaj anonimni profil i pišem ovo onako iz nekog dubokog očaja jer stvarno ne znam kako da pronađem drugare i tražim bilo koje savjete.

Od šeste godine sam bio zavisnik od raznih očajnih igara na koji me je navukao narkoman stariji brat. Od 14. godine sam zavisnik od droge na koji me je takođe navukao on. Bio sam totalno socijalno retardiran, nisam se kupao, školu završio sa dvojkama, pravio budalu od sebe u školi, iskakao kroz prozore, dolazio pijan na časove da budem zanimljiv (jer je to jedina pažnja koju sam dobijao pored alkoholisanih roditelja), tako sve užas. Bio sam 10 puta gori od najgoreg.

Pretrpio sam strašne užase, majka je zlostavljana, sad je postala hrčak skuplja smeće po kontenerima, jedna sestra mi je preminula, brat se i dalje drogira i zanemaruje svoju djecu, ćale alkoholičar manipulator zlostavlja koga stigne, ne znam nikog od šire rodbine a one koje znam svi su isto mentalno oboljeli, međutim ja sam počeo da gledam sebe i da se izvlačim iz haosa, ali jako je teško kad si potpuno sam.

Od 20. godine sam ušao u lični razvoj i sada sa 23 godine sam se konačno izvukao iz svih zavisnosti, čak sam i cigare bacio. Treniram sam kod kuće u dobroj sam formi. Učim za prijemni ispit matematiku u nadi da ću biti normalan dečko, prihvatljiv nekom normalnom društvu koje ne znam kako da pronađem, a i iskreno toliko se bojim odbacivanja da sam apsolutno paralizovan.

O ljubavnom životu da ne pričamo. Užasno me to mori. Legnem noću i toliko me boli srce što nemam nikoga da hoće da pukne. Bukvalno bolovi u grudima, duševni bol. Nisam nikad dotakao djevojku. Sve su bježale od mene. I bile su u pravu da to rade. Svako bi bježao od takve spodobe. A sada kad sam zdrav, kad nisam više zavisnik, kad više ne smrdim, nisam više u školi i ne znam kako da priđem bilo kome u javnosti. Sad je kasno da se socijalno vaspitam. Gdje je pravda?”, pita se 23-godišnjak.

Onda je dodao da smatra da je oštećen zbog traume očajnog djetinjstva, od droge i samoizolacije, i da je probao da priđe ljudima ali mnogi su ga odbacili.

“Probao sam da priđem raznim ljudima iz prošlosti da uspostavim kontakt, neki su me odbacili. Moje prošlo društvo je takođe u problemu kao ja, na primjer svi moji drugari iz djetinjstva su pokušali suicid. I ja sam bio blizu ali sam izabrao put života. Ali šta vrijedi da idem ovim putem potpuno sam?

Sada razmišljam da probam da krenem u teretanu, planinarenje, nešto na tu foru, ali sam u strahu jer ne znam kako ću djelovati tim ljudima na takvim mjestima. Mislim, o čemu ja mogu s njima uopšte da pričam osim svoje traume i odvratnih igrica? A kad čuju da sam se drogirao? Onda sam ga tek nagrabusio. Kako uopšte da se izvučem iz ovoga? Živim u strahu da naletim na nekoga ko se sjeća moje prošlosti. Ne želim više ovako da živim. Imate li neke savjete?”, stoji u opširnoj ispovijesti ovog anonimnog mladića.

Nakon mnogobrojnih komentara ispod objave 23-godišnjaka u kojima su ga neki razumjeli, neki ipak napali, mladić je objasnio da mu je svaki komentar pomogao da promijeni neka svoja uvjerenja a na mnoge je zaplakao jer se nije nadao tako pozitivnom odzivu.

2Krenuću na faks i planinarenje i u teretanu i na ples ako mogu. Hvala vam”, obećao je mladić sebi, ali i ostalim Reditorima, piše Blic.