Džordaš na početku izlaganja: Brojne nedosljednosti u izjavama tužilaštva

Džordaš je istakao da tužilaštvo mora da dokaže da je Stanišić kriv na osnovu optužbe za “pomaganje i podržavanje” u vezi sa navodnim zločinima u Šamcu tokom rata u BiH, kao i to da je, navodno, znao za detalje i namjere izvršilaca djela za koje je on okrivljen.

Prema njegovim riječima, tužilaštvo želi da forsira svoje tumačenje zakona, te da reinterpretira “elemente i tip zločina”.

Naglašavajući da ne postoje dokazi da je Stanišić znao za bilo kakve navodne zločine u Šamcu, Džordaš je optužio tužilaštvo da se isključivo oslanjalo na vjerovatnoću toga da je Stanišić znao za to.

Džordaš je podsjetio da se princip vjerovatnoće koristi “samo ukoliko ne postoje sigurni podaci o broju počinjenih zločina”, naglasivši da tužilaštvo u odgovoru na žalbu odbrane tvrdi da je Stanišić sa sigurnošću bio upućen u dešavanja u Šamcu.

On je optužio tužilaštvo da pokušava da izbjegne strukturu zakona i iznošenje konkretnih tvrdnji, zbog čega nije moguće da Stanišić snosi odgovornost za navodno “pomaganje i podršku zločinima”.

Džordaš je skrenuo pažnju da je pred samo suđenje navedeno da je jedinica u Šamcu dobila oružje, opremu i novac od Stanišića radi izvršenja operacije, te da je to uticalo na kasniji navodni zločin i da je on znao za ključne elemente akcije i da je komandovao operacijom, a da je kasnije navođeno kako Stanišić nije bio lider već samo “dio operacije”, a na kraju – jedva umiješan u sve to.

Advokat je naglasio da većina navoda iz optužnice nije dokazana, uključujući to da je Stanišić bio komandant onog što u Hagu nazivaju zajedničkim zločinačkim poduhvatom.

Džordaš je izjavio da sudsko vijeće nije trebalo da polazi od principa vjerovatnoće i da bez istrage govori o namjeri ili svjesnosti Stanišića u vezi sa operacijom u Šamcu.

On je podsjetio na faktore koji su uvijek uzimani u obzir kada se radi o optužbama pred tribunalom u Hagu, posebno kada se radi o definiciji “pomaganja i podrške zločinima”, što sada nije bio slučaj.

Isto tako, Džordaš je naveo da tokom suđenja nije bilo dovoljno podataka o pomaganju i podršci u slučaju Stanišića.

Prema njegovim riječima, sudska komora mora da ispita kontekst samog navodnog zločina, kao i to da li je optuženi znao za ta djela i da li je upravljao akcijom.

Džordaš je rekao da Sudsko vijeće na osnovu šablona ranijih sličnih djela za koja su optuženi drugi počinioci i ono što se ranije desilo iznosi pretpostavke da je Stanišić znao za sve što se dešava u Šamcu, umjesto da ispita njegovu blizinu dešavanjima i konkretno znanje o tome, kao i vremenski okvir, što je veoma važno.

On je naveo primjere pojedinih slučajeva u kojima je dokazana blizina i svjesnost optuženih kada se radi o određenim djelima, uz napomenu da je u Stanišićevom slučaju suprotno i da nije bio blizu dešavanja za koja je osuđen, te da se nije pokazalo da je bio u kontaktu sa počiniocima navodnih zločina.

Džordaš je naglasio i to da je trebalo uzeti u obzir da li je optuženi bio svjestan vjerovatnoće da navodni zločini budu posljedica njegovog direktnog djelovanja.

Umjesto toga, tvrdi Džordaš, vijeće se pozivalo na Stanišićevo navodno znanje o ranijem djelovanju počinilaca sličnih djela u BiH i Hrvatskoj koji nisu imali veze sa dešavanjima u Šamcu.

Džordaš je podsjetio da su Stanišić i njegov kolega Franko Simatović u realnosti jedini opštuženi bez bilo kakvog dokaza o pomaganju i podršci navodnom zločinu i da je vijeće samo nalazilo dio šablona, odnosno ranija djela za koja su smatrali da su njegov dio.

“Vijeće nije govorilo o tome kako su šabloni povezani sa znanjem Stanišića o dešavanjima u Šamcu. Nisu rekli kako je Stanišić znao za Šamac na osnovu ranijeg šablona događaja. Vijeće nije razmitrilo mogućnost da Stanišić nije znao da će njegovi postupci dovesti do zločina, već je fokus odjednom bio na svjesnosti o riziku potencijalnih zločina u Šamcu. To nije u okviru zakona o pomaganju i podršci”, istakao je Džordaš.

Džordašov pomoćnik Džo Holms istakao je da odbrana smatra da je kazna Stanišiću neproporcionalna i da treba da se poništi.

On je izjavio da Stanišić nije učestvovao niti naredio obuku jedinica koje se smatraju odgovornim za dešavanja u Šamcu, jer te jedinice tada nisu bile pod njegovov, već komandom JNA.

Holms je naglasio da su olakšavajuće okolnosti u žalbenom postupku na kraju iskorištene kao jedine otežavajuće protiv Stanišića.