“E moj Cicek”: Niko Kranjčara održao potresan govor na komemoraciji svom ocu

05.03.2021. | 16:56

Niko Kranjčar se oprostio od svog oca Zlatka Kranjčara, koji je preminuo u 65. godini života. Legendarni Cico nije pobijedio problem s jetrom, zbog kojeg je bio u bolnici od sredine februara.

U čast legendarnog hrvatskog fudbalera i trenera, upriličena je komemoracija, na kojoj je posebno potresan i emotivan bio govor Nike Kranjčara, njegovog sina i takođe uspješnog hrvatskog fudbalera.

Prenosimo vam govor u cjelosti:

“E moj Cicek, gle, znam da me sad gledaš gore u nekoj nebeskoj karaki… i da se smiješ jer si uspio da me izvučeš na pozornicu i naučiti da javno budem intiman, znam da se smiješ, jer znam da znaš koliko to ne volim. Ali smijem se i ja, znaš. Kažeš baš si odlučio da odeš gore, da svi govore ‘neka je tebi u spomen’, zar ne? Bogu hvala ako su se prisjetili svega, imali su šta i da kažu.

Bio si mi idol, vodilja, prijatelj, bio si dobri duh i ovog našeg grada, to ćeš još dugo ostati. Sjedim juče na balkonu ispred oltara što su ti ljudi napravili ispred naše zgrade i gledam dole. Ne vidi me niko, ali ja vidim curicu koja prilazi plavim i crvenim lampionima i tvojoj slici i pita ‘Tata, ko je bio ovaj čovjek?’ i tata krene… Cicek moj, roditelji, bake i deke, mladim generacijama objašnjavaju mladim ko si bio i šta si im značio. Ali znaš šta, meni si bio tata…”, prekidao je govor na kratko Niko, pa nastavio još emotivnije, uz suze.

“Govorio si da je mene odgojila mama, da ti nemaš ništa s tim, ali, e, moj tata, nije ti to baš tako. Vodio si me na treninge u Rapid, dozvolio si mi da se zaljubim u fudbal. Prateći me iz prikrajka, pustio si me da se sam borim. Primjerom si me naučio da volim svoje i poštujem tuđe, da cenim pripadnost, naučio si me kako da budem Purger i Hrvat. Ali najveća lekcija koju sam od tebe naučio jeste da smo na ovom svijetu svi jednaki. Svakome čovjeku treba dati svoje vrijeme, pažnju i pomoć, ako mu je potrebna, ili barem osmijeh, to nas ništa ne košta, je l’ da”, rekao je Kranjčar, koji se zaustavio gracajući u suzama ali je smogao snage da nastavi.

“Vodeći me na sva druženja s prijateljima, pokazao si mi šta znači biti nekome prijatelj, sa velikim P, kao čovjeka iskreno voljeti i dati cijelog sebe. Ali, čuj, nemojmo se lagati, pokazao si mi kako je lijepo se provesti, onako pošteno, kako bog zapovijeda, zapjevati, proveseliti se, zakartati… i živjeti, Cicek moj. U trenutku živjeti tu i sad. I ne brini, Neum sad prepričava vaše anegdote generacije 82, ponavlja sve tvoje uspjehe i da si bio šmeker, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu.

Koliko boli da više nisi tu na zemlji i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reči ovo, hvala ti na ljubavi i podršci u mojim najljepšim i lošim trenucima, a tebi možda najtežim trenucima tada. Jedno znam sigurno, ti zapravo nisi otišao, jer si u svima nama previše ostao. Cicek, radio si to na svoj način. Volim te. Volimo te. Od sveg ti srca hvala. Tvoj sin”, završio je Niko Kranjčar svoj potresni govor, koji nije ostavio ravnodušnim nikoga u sali u Zagrebu u hotelu Vestin.