Fenomen vremena u kojem živimo! Zašto se mladi od 30 godina ne odvajaju od roditelja

09.09.2020. | 20:47

Uloga roditelja je da potiče osamostaljivanje djeteta da bi ono postalo uspješno i funkcionalno, navodi za RTS sociolog Radmila Urošević.

Ističe da loša ekonomska situacija ponekad utiče na osamostaljivanje, ali i da onaj ko želi da se osamostali neće tražiti izgovor već način da to uradi.

Radmila Urošević navodi da produženo djetinjstvo i produženo roditeljstvo predstavljaju fenomen vremena u kojem živimo.

“Nisu svuda isti razlazi u pitanju. Tu bi mogli da govorimo o vezi između djece i roditelja, o osjećanju krivice roditelja ako podvuku crtu pa kažu – dosta sam te izdržavao, ne mogu ili neću više, onda si ti svoje dijete odbacio. Ali to više i nije dijete, to su ljudi od 30 godina. Posebno to produženo odrastanje i produženo djetinjstvo pravi problem zato što se pomjerila i granica kada se ljudi žene, udaju, dobijaju djecu”, objašnjava Urošević.

Roditelji počeli da uviđaju svoju grešku

Na pitanje – zašto i kada nađu posao i mogu sami, ostaju kod roditelja, gošća Jutarnjeg programa navodi da se djeca najkomfornije osećaju u roditeljskom domu jer im je sve osigurano.

– Kod mame i tate je najlakše jer oni napune frižider, plate račune. Kod nas ima ljudi od 30–35 godina koji nikada nisu popunili račun, a kamoli ga platili. U volonterskom servisu “Zvezdara” i u općini Zvezdara u savetovalištvima se često javljaju ljudi koji imaju taj problem, vide da su pretjerali u zaštiti svoje djece i te potrebe da ih zaštite od života”, navodi Urošević.

Dodaje da je uloga roditelja da potiče osamostaljivanje djeteta da bi ono postalo uspješno i funkcionalno.

“Roditelji granice nisu postavili, i to se onda vraća kao bumerang. Ako svi mi želimo da budemo uspješni i zadovoljni kad odrastemo, i ako je to mera uspeha, onda treba da znamo i da deo odrastanja i lične odgovornosti naše dece i naše jeste u paketu s tim ciljevima, koje svi imamo”, objašnjava ona.

Osamostaljivanje socijalna i kulturološka vrijednost

Loša ekonomska situacija ponekad utječe na osamostavljivanje, kaže Uroševića, ali i da onaj ko želi da se osamostali neće tražiti izgovor već će tražiti način da to uradi. Dodaje i da je kriza tokom 90-ih doprinijela da imamo sve više višegeneracijskih sljepljenih porodica gdje ne postoji jasna podjela uloga, gdje su djeca prezaštićena.

“U porodici su svi podjednako važni, sve generacije, niko nikom ništa ne treba da pretpostavlja. U našim uvjetima najčešće nije tako”, objašnjava Urošević. Ističe da osamostaljivanje treba da bude socijalna i kulturološka vrijednost.