Filip Karađorđević: Kraljica Elizabeta i monarhija mogli da učine više za Srbiju

06.06.2022. | 23:16

Princ Filip Karađorđević izjavio je u intervjuu za N1, povodom planitastog jubileja britanske kraljice Elizabete Druge, da je britanska monarhija “mogla mnogo više da učini za Srbiju”.

“Princ Čarls bio je ovdje 2016. godine i pomogao je kad je Hilandar zahvatio požar. Sa svojom fondacijom pomogao je da se prikupi novac za obnovu. Kao što znate, kraljica je kuma mom ocu, a kraljičin otac bio je kum mom djedi. Ako se ima u vidu tako blizak odnos, mislim da tokom svih ovih godina nisu učinili dovoljno za Srbiju”, rekao je.

N1: Sedamdeset godina vladavine kraljice Elizabete veliki je uspjeh za nju, kao i za čitavo kraljevstvo. Naravno, u proteklim decenijama ljudi su željeli da znaju mnogo toga o kraljici i njenom životu, plemićkom životu, ali ljudi nemaju često priliku da vide kako to izgleda iznutra. Vi ste dobili priliku da izbliza vidite život kraljevske porodice u Velikoj Britaniji. Kakva su vaša najranija sjećanja na kraljicu Elizabetu?

Najranija sjećanja na kraljicu Elizabetu povezana su s proslavom pedesetog rođendana mog oca u Kleridžisu. Naravno, ona je bila pozvana. Sjećam se da smo tata i ja sjedjeli pored nje za glavnim stolom. Dugo su razgovarali, pa znam da kraljica Elizabeta ima sjajan smisao za humor, kao i moj otac. Često su se i smijali. To je moje prvo sjećanje na nju.

N1: Kad vidimo kraljicu, vidimo je na službenim ceremonijama, vjenčanjima, sahranama, njenim kraljevskim prijemima… Ali jeste li upoznali njenu nezvaničnu stranu? Postoji li uopšte neslužbena strana kraljice Elizabet?

Naravno da postoji. Ona je ljudsko biće, kao i svi mi. Ima sjajan smisao za humor, što sam već rekao, baš kao i moj otac. Takođe, vrlo je posvećena svojoj porodici i svojoj kraljevskoj porodici. Ali kao osoba, koliko sam ja vidio, vrlo je opuštena i zanimljiva, vrlo fina.

N1: Kad govorimo o kraljici Elizabeti, znamo da ona nema stvarnog uticaja na politiku Ujedinjenog Kraljevstva, ali bila je dio mnogih istorijskih momenata, poput pada kolonijalizma, ulaska Britanije u EU, zatim izlaska iz EU… Kako vidite njen uticaj na globalnu političku scenu?

U pravu ste, ona nema zvaničnu političku ulogu u Velikoj Britaniji, Britanskom Kraljevstvu ili Komonveltu, ali ima određenu moć koju može primijeniti, što je u prošlosti i činila. To, naravno, uvijek čini uz savjete ljudi koji je okružuju.

U svijetu, britanska kraljevska porodica imala je snažan uticaj. Negdje se to pokazalo kao dobro, a negdje baš i nije. Mislim da je Srbija tokom svih ovih godina osjetila i jedno i drugo, tako da je to nešto što se mora izučavati.

N1: Neko vrijeme živjeli ste u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kako vidite njen odnos prema narodu Ujedinjenog Kraljevstva? I kako narod reaguje na nju?

Generalno, kraljica ima veliku podršku u Ujedinjenom Kraljevstvu. Naravno, doživljavaju je kao poglavara, kao predvodnicu monarhije. Ona predstavlja veliku stabilnost i unosi ogromnu dozu patriotizma u zemlju. Ne samo u Ujedinjeno Kraljevstvo već i u druge zemlje Komonvelta, poput Kanade, Australije, Novog Zelanda, itd.

Kad sam živio u Velikoj Britaniji, u periodu između jubileja 2002. i 2012. godine, primijetio sam da su patriotizam i naklonost prema kraljici u porastu, kao i da ljudi vole što kraljica i kraljevska porodica predstavljaju jednu od najviših institucija u Britaniji.

Ova kraljevska porodica zaista je za primjer, jer donosi mnogo ljubavi, radosti, prosperiteta i lijepih sjećanja na prošlost, a sa sobom nosi i kulturno nasljeđe koje je veoma važno za zemlju, za imidž prosperiteta, osjećaj stabilnosti, kontinuiteta… i koje djeluje veoma korisno. Naravno, ima i onih koji na monarhiju ne gledaju blagonaklono, ali mislim da je ona u Velikoj Britaniji generalno vrlo lijepo prihvaćena.

Cijela porodica, a posebno kraljica, dosad je nadživjela, koliko znam, sedamdeset različitih premijera, mada bih morao to provjeriti. I još uvijek je tu, održava taj kontinuitet. To je ono što monarhija nosi sa sobom u bilo kom dijelu svijeta.

N1: Proživjela je i mnoga razdoblja koja su bila teška za Veliku Britaniju, ali i za njenu porodicu. U životu njene porodice bilo je mnogo trenutaka s kojima je morala izaći na kraj: njena djeca, njihovi brakovi i sve što je uz to išlo, javnost, cio svijet…

Naravno, nijedna porodica nije savršena. Svaka ima svoje trenutke slabosti, pa ni kraljevska porodica nije izuzetak. Brak princa Čarlsa i princeze Dajane bio je tužan, ali je ona prošla kroz to. Nedavno smo imali princa Harija i Megan. To je bila vrlo zanimljiva situacija, ali i nakon svega toga, ona ostaje pribrana i nastavlja.

N1: Znamo koliki je njen uticaj u zemlji, a čuli smo i salve kritika da njena porodica, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, mnogo košta Englesku i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali ona takođe mnogo toga donosi privredi Velike Britanije.

To je jedna od stvari koje se često čuju. I to je tačno – neki ljudi smatraju da to predstavlja opterećenje za poreske obveznike, ali za to se izdvaja mali iznos, a ono što ona i kraljevska porodica vraćaju zemlji predstavlja nešto što se novcem ne može kupiti.

Prije svega, turizam. London je jedna od najposjećenijih prestonica na planeti. Vjerovatno je i najposjećeniji grad na svijetu.

Mnogi turisti žele da vide kraljevsku porodicu, žele da vide kraljicu, Bakingemsku palatu… Žele da obiđu sve što ima veze s kraljevskom porodicom, tako da to donosi zemlji ogromne prihode, koliko znam, milijardu ili dvije milijarde funti.

Ono što takođe ide uz kraljevsku porodicu jesu stabilnost i kontinuitet u politici.

Tačno, Velika Britanija prošla je kroz velike turbulencije, kao vjerovatno i svaka druga kraljevska porodica u svijetu. Ali ako pogledate sve ustavne i sve apsolutne monarhije svijeta, vidjećete kontinuitet i stabilnost u najstabilnijim zemljama svijeta.

I to je ono što poreski obveznici plaćaju kroz cijenu kraljevske porodice, a ta cijena ne premašuje dobit.

N1: Ali ona je taj imidž izgradila i u svijetu. Ne samo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Imidž zemlje postoji u čitavim svijetu.

Da, naravno, taj kulturni imidž. Oni su sad najpoznatija kraljevska porodica na svijetu, uglavnom zahvaljujući Britanskoj imperiji. Ona je u jednom trenutku bila toliko velika da su se često šalili kako sunce nikad ne zalazi na tlu Britanije.

N1: Ona je izuzetno popularna, na nivou pop zvijezda i takvih ljudi, ali i to ima svoju cijenu, koju plaćaju ona i njena porodica, jer nemaju privatnost, ne mogu da žive kao obični ljudi.

To je tačno. To je obično tako kad su u pitanju ljudi koji su često pod reflektorima. To je tako od prve pojave u medijima, kad pogledate te stare slike, pa sve donedavno, kad se dogodilo to s Dajanom, ta tragična nesreća.

I to je nešto s čime se moraju nositi. Želim da kažem da je to, kad je u pitanju porodica Karađorđević, jedan od razloga zašto su se Karađorđevići uzdigli kao monarhija.

To najbolje vidite kod kralja Petra Prvog i kralja Aleksandra Prvog, koji su uvijek bili uz narod i kojima ta pažnja nije smetala. To im je nekako bilo prirodno, vjerovatno zato što su smatrali da to rade za narod, pa ih nije doticalo, što bih i ja želio da nastavim.

N1: Da. Zašto su ljudi toliko zainteresovani za kraljevske skandale i intrige? Šta je suština toga? Žele li tako da se približe kraljevskoj porodici, ili im je prosto zanimljiva spoznaja da se nešto dešava u kraljevskoj porodici? Jer, bez toga bi kraljevske porodice bile, recimo, dosadne.

Mislim da ljude to zanima najprije zato što se tako osjećaju kao da su dio kraljevske porodice. Kad god kraljevska porodica uradi nešto drugačije od uobičajenog, to se preuveličava. Tako da, uz svu pažnju koju dobija kraljevska porodica, a dobija je mnogo više od prosječne porodice, ljudi vole to da isprate, a novine, časopisi… rado to da eksploatišu. Tužno je što to prati kraljevske porodice, ali s vremenom naučite da se nosite s tim.

Takođe, kažu da im to istovremeno donosi popularnost. Ako pogledamo novije serije na Netfliksu, vidimo da je „Kruna“ bila nevjerovatno uspješna. I mnogo toga što je prikazano u toj drami jeste manje ili više istinito. Neki dijelovi dodatno su dramatizovani za televiziju, ali serija ima istorijski značaj, jer ljudi tako uče nešto o važnim istorijskim događajima, a članovi kraljevske porodice predstavljeni su kao ljudi koji se nose s mnoštvom ličnih problema. Ljudi su vidjeli da su članovi porodice pod velikim pritiskom, da za njih nije sve igra i zabava.

N1: Na početku razgovora pomenuli ste njihovu vezu sa Srbijom. Znamo da je princ Čarls nedavno posjetio Srbiju, prije nekoliko godina, da redovno posjećuje manastire u Grčkoj, Hilandar i druge manastire. Možete li nam reći nešto više o njihovom odnosu prema Srbiji i o tome šta misle o Srbiji?

Da, princ Čarls bio je ovdje 2016. godine i pomogao je kad je Hilandar zahvatio požar. Sa svojom fondacijom pomogao je da se prikupi novac za obnovu. Kao što znate, kraljica je kuma mom ocu, a kraljičin otac bio je kum mom djedi. Ako se ima u vidu tako blizak odnos, mislim da tokom svih ovih godina nisu učinili dovoljno za Srbiju.

Ako pogledate na internetu, pronaći ćete slike Tita i kraljice Elizabete u Bijelom dvoru ili u Kraljevskom dvoru, ali nećete vidjeti slike mog oca i kraljice u Bijelom ili Kraljevskom dvoru. To je tužno. Mislim da su mogli mnogo više pomoći kraljevskoj porodici u Srbiji.

N1: Šta je, po vašem mišljenju, najvažnije nasljeđe kraljice Elizabete?

Mislim da je dugovječnost njeno najvažnije nasljeđe, kao i stabilnost.

N1: A kako vidite britansku kraljevsku porodicu kad, na primjer, princ Čarls postane kralj? Hoće li biti isto?

Mislim da će on biti dobar kralj, a pošto je moj otac blizak s princom Čarlsom, nadam se da će i njegov odnos sa Srbijom biti bolji, jer nam je to potrebno. Mislim da ljudi pričaju kako bi sljedeći kralj trebalo da bude princ Vilijam, jer je mlad i dinamičan, jer ima suprugu i četvoro prelijepe djece.

Ali tako je kako je. sljedeći kralj biće princ Čarls, osim ako se ne pokaže da će kraljica Elizabeta živjeti vječno, a izgleda kao da hoće. Nadam se da će to biti lagana tranzicija, što bi bio odličan primjer kako kontinuitet nadograđuje prosperitet zemlje. Mislim da bi Srbija mogla to iskopirati u nekom obliku.

N1: Pričamo o nasljednicima u britanskoj kraljevskoj porodici. Moram pomenuti i srpsku kraljevsku porodicu. Vi ste sad princ, nasljednik princa Aleksandra. Kakav je to osjećaj?

Za mene je to više obaveza, jer bih volio da vratim ugled porodici Karađorđević. Okrenut sam ka budućnosti i kontinuitetu. Naš sin Stefan, naravno, biće moj nasljednik, a ja ću dati sve od sebe da njegova budućnost bude svijetla, ali to znači da i budućnost Srbije mora biti svijetla i zdrava. Jer, ako ne bude takva, onda kao Srbi nismo obavili dovoljno dobar posao.

N1: Za kraj, moram dodati da smo trenutno u Krsmanovića kući, gdje je oformljena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca? Kako se osjećate kad ste ovdje? To je sad obrazovna ustanova… ali nekad je tu bila kraljevska palata.

Ako obratite pažnju na arhitekturu i dizajn enterijera, vidite da je prelijepo. To je samo djelimični uvid u život kakav se vodio u Srbiji i Jugoslaviji na njenom vrhuncu, u vrijeme Kraljevine. I to je nešto s čime želimo da se povežemo, to je istorijsko i kulturno nasljeđe na kom želim da radim… a ne da ga zanemarim i produžim. Mislim da ovako Srbija ima velike koristi.