Heroina Raisa: Izbjegla iz Knina, a sad Milici (30) donira bubreg

16.08.2021. | 20:06

Raisa Lošić i pored teškog djetinjstva odlučila je da radi ono što je radila u izbjeglištvu – da dijeli sa drugima, pa je tako ni manje odlučila da nepoznatoj djevojci da organ.

Milica Adamović (30), kojoj je bila potreban pomoć i donor bubrega stigla je u Tursku gdje će joj organ dati djevojka iz Beograda, Raisa Lošić (32).

Apele djevojke kojoj je jedan bubreg izvađen greškom, a drugi radi sa 10 odsto, čula je cijela Srbija, a jedna od osoba koja se na njih odazvala je upravo Raisa. Poželela je da uradi ono za šta bi se retko ko usudio – da joj da bubreg, poslala je dokumentaciju, ispostavilo se da su kompatibilne, i sada su već u zemlji u kojoj će Milica dobiti novu šansu za normalan život.

Ipak, ovo nije priča o Milici. Milica će uspjeti. Ovo je priča o djevojci, majci dvoje djece, koja je i pored teškog djetinjstva odlučila da joj da dio sebe, bez ikakve koristi.

Raisa Lošić rodom je iz Knina, odakle je izbjegla 1995. godine. Tih dana, koji su je oblikovali u čovjeka kakav je danas, živo se sjeća.

“Iz Knina sam sa bakom došla mjesec, dva prije ‘Oluje’. Tetka je živjela u Banatskom Brestovcu, mjestu gdje sam odrasla i školovala se. U izbjeglištvu je jako teško. Kod tetke nas je bilo mnogo, prihvatila nas je i posvetila nam se u potpunosti u toj muci. Poslije smo se razilazili ko je gdje našao smještaj. Dešavalo mi se u djetinjstvu da me drugačije gledaju jer nemam skupe patike, ali nisam dala da me to sputa. Imala sam tu sreću da imam dobre prijatelje u osnovnoj školi, drugari su sa mnom dijelili sve”, priča skromna djevojka, govorivši o svom idolu kog više nema, a zbog kog je danas takva kakva jeste.

“Tata mi je preminuo 2019. godine i to je bio mnogo jak udarac za mene. Cijelog života me je usmjeravao da budem poštena i da prije svega budem čovjek. Nadam se da je ponosan na mene, i da je ponosan na mene onoliko koliko je cijela moja porodica koja mi daje krila u ovome što radim”, govori skromna djevojka, otkrivši nam motive svog poduhvata.

“Gledala sam apele naše Milice, slušala je kako moli za šansu za život. Vidjela sam da je divna osoba, a to mi je potvrdila i kada smo se upoznale. Moram priznati da sam pomišljala kako je njenim roditeljima. Kao majci mi je proradila intuicija, i jednostavno sam riješila da to uradim. Osjetila sam da ako sam ja jedna od sedam miliona ljudi koja može da da šansu Milici, zašto to ne bih uradila? Kada smo se upoznale, prosto smo ‘kliknule’. Želim joj da se što više u životu smije, da sutra ona ima djecu, i da joj ja ponekad pričuvam tu djecu! – priča uz osmijeh Milica, koja inače ima dvoje dece.

David (11) i Šejla (6) čekaju je već kod kuće, iako je tek otputovala. Kaže, svoju djecu vaspitava onako kako je ona vaspitavana, da pomaže i dijeli kad god može.

“Nadam se da će biti ponosni na svoju majku, to bi bio najveći poklon na svijetu za mene jer i oni treba da nauče da budu ljudi. Želim da nauče da poštuju i budu poštovani jer poštovanje se zaslužuje, baš kao i ljubav i druge stvari u životu”, rekla je ona, dodavši da ona i Milica imaju jedan zajednički cilj.

”Akcenat naše priče je na donorstvu. Može se živeti i sa jednim bubregom i bez pola jetre, samo je potrebno da ljudi to znaju.”

Podsećanja radi, Milica je kao beba najprije pogrešno liječena od sepse u Boru, da bi potom bila dovezena u Institut za majku i dete u Beogradu, gdje takođe nije ustanovljena tačna dijagnoza, zbog čega joj je, kao ona tvrdi, odstranjen lijevi bubreg. Drugi bubreg radi joj sa samo 10 odsto. Dijaliza je za nju bila jedino rješenje ljekara, ili nesrodni donor pošto srodnog nema. Za liječenje u Turskoj dobri ljudi sakupili su 50.000 evra.