Humanost “na ispitu”: Supruga mu preminula, a on ostao sam sa osmoro djece – treba pomoć

02.11.2021. | 18:35

Koliko god smo se dugo pripremali na to, na smrt se čovjek nikako ne može pripremiti.

Nikako nisam mogao vjerovati u to. Do zadnjeg sam mislio da će se sve okrenuti, da će Dijana ozdraviti, rekao je to Zadranin Mateo Torić (44).

Prije nekoliko mjeseci, u 37. godini, preminula mu je supruga koja je imala zloćudni melanom. Ostao je s osmoro male djece Deborom (10), Anom (9), Juditom (8), Šimunom (7), Klarom (6), Esterom (5), Ivanom (3) i Karmelom (1).

Nakon niza godina života u skladnom i toplom domu, oprao ih je sve ledeni tuš.

“Prije šest godina žena je skinula dva madeža za koje se ispostavilo da su melanomi. Išla je na kontrole svaki par mjeseci i svi nalazi su bili uredni, kao i limfni čvorovi i markeri. Prošlo je pet godina i mislili smo da se izvukla. Nažalost, prošle godine sve se vratilo”, prisjetio se Mateo.

Dijana nije imala nikakvih simptoma bolesti osim umora. Ali to su pripisivali brizi oko djece. Potom su krenule nesnosne glavobolje od kojih nije mogla niti spavati. Pomoć su potražili u Hitnoj te je 14. avgusta 2020. CT pokazao da se tumor vratio. Borba puna uspona i padova trajala je do maja ove godine.

“Primala je pametne lijekove i to se gotovo sve povuklo. Ali mjesec dana poslije se bolest razbuktala. Prešli su na imunoterapiju i zračenje, ali lijekovi nisu uspjeli djelovati. I dan danas se čudim kako je to brzo mutiralo i zahvatilo gotovo sve organe”, priča Mateo glasom punim tuge.

Ali Dijana se uprkos lošim vijestima nikad nije predavala. Bila je “žena lav” koja je znala koliko je sve obiljno ali nije pokazivala strah.

“U sebi je bila tužna zbog djece i porodice, no nije se predavala”, kaže Mateo za 24sata.hr. Kad je shvatila kako joj se bliži kraj, razgovarala je sa svakim djetetom kako bi ih pokušala pripremiti za život poslije.

“Davala im je do znanja da to nije kraj. Da je ona uvijek dio njih i oni to tako percipiraju. Da joj se uvijek mogu obratiti u svom srcu i oni to tako žive”, kaže neutješni suprug i otac. U toj svoj borbi žena im je ostavila svoj nenadmašni optimizam i vedrinu koja mora prevladati uprkos najgorim stvarima.

“Taj optimizam i plave oči pune vedrine su ostale. Taj njen duh nas nosi dalje. To nije prekinuto. Osjetilo se to i na sahrani da ćemo uvijek ostati povezani”, kaže Mateo.

Prisjetio se kako su se upoznali 2008. preko pratilaca. Rekao je kako je u tim danima zapravo tražio svoj smisao i sebe pa upoznao Dijanu. Odmah je znao da je to – to. U nešto više od godine prošli su vezu, zaruke i vjenčanje. Osnovali su porodicu, bili su puni radosti makar je uvijek bilo nekih teškoća. Sad su ostale uspomene.

“Mislio sam da nikad neću pogledati naše albume, ali ih pogledam. Pomaže mi to i tako sam jači. To mora proći. Nema bježanja inače ne bi bilo dobro”, priča Mateo koji se ne boji priznati da mu je teško i da umjesto svih nosi emocionalni teret kojeg niko nikome ne bi niti poželio.

“Život mi se okrenuo. Umjesto na sutra, gledam samo kako danas. Zapravo nikad nisam živio danas. Promijenio mi se smjer života i tješim se da i tu ima neke pozitive”, kaže Mateo kroz nervozan osmijeh. U glasu mu se čulo kako guta tugu i pokušava ostati priseban pred djecom.

Svakodnevicu uspijeva odraditi uz pomoć majke, sestre i snahe koje uskaču po potrebi. Petoro djece idu u školu, a troje najmlađih u vrtić. Kaže, začudo im nekako ide.

“Najmlađa kćerka od godine dana ostaje ponekad s mojom majkom pa ja stignem biti na poslu, a kasnije i kupiti što treba. Snalazimo se, ali treba nam veći prostor za život”, pojašnjava Mateo koji s djecom živi u 60-ak kvadrata stana.

Dok je žena bila bolesna, svi su bili privremeno u kući njezine majke. Na kraju su se morali vratiti u stan gdje sadašnji stan, odnosno dio tijesne kuće koju Mateo dijeli s bratom. Sve što rade, rade zajedno – igraju se čuvaju pa i svađaju. Sretan je otac što su djeca, iako mala, pokazala visoku dozu samostalnosti. Uz to su i odlični učenici. Još nekako ide dok su oni svi mali, no nemaju nikakvu komociju. Zato je, uz puno podrške prijatelja i porodice pokrenuta je humanitarna akcija “Kuća za Dijaninu dicu” u kojoj skupljaju novce za nešto veći dom.

“Puno ljudi me ohrabrivalo da se obratim narodu za pomoć. Svakako bi željeli ostati u Zadru, tu radim i djeca ovdje idu u školu i vrtić”, kaže Mateo.

Prikupljanje humanitarne pomoći za porodicu Torić odobrilo je Ministarstvo za demografiju, porodicu, mlade i socijalnu politiku pod imenom “Pomoć deveteročlanoj porodici socijalno osjetljivoj pri kupovini porodične kuće u svrhu stambenog zbrinjavanja”. Ona traje od 1.11. 2021. do 1. 03. 2022. te će svi koji žele moći uplatiti novac.

Prema zakonu, otvoren je poseban broj kunskog žiro-računa uz opis plaćanja: Kuća za Dijaninu djecu.

IBAN HR12 2340 0093 1135 1377 3

Vlasnik računa je Marino Jurjević, Murvica, Ulica Tina Ujevića 10, 23000 Zadar, Hrvatska

SWIFT adresa (BIC) Privredne banke Zagreb d.d.: PBZGHR2X