Igor Jurić o Slobodanu Negiću: Sofijin tata, oličenje dobrote, pokušaću da naučim da budem dobar kao on

23.05.2023. | 17:53

O riječima Slobodana Negića, oca ubijene djevojčice Sofije u OŠ “Vladislav Ribnikar”, izrečene u emisiji “Utisak nedelje” i dalje se priča u medijima.

Otac djevojčice Sofije uputio je cijeloj Srbiji poruku nade koja je rasplakala i duboko dirnulo sve.

Negić se na kraju emisije nadovezao na riječi jedne majke koja se uključila u program, a koja se požalila da među ljudima “nema empatije”. Negić se nije složio s tim.

“Danas sam u očima ljudi vidio iskren strah za sve nas. Kada sam bio na sahrani svoje ćerke prilazilo mi je puno ljudi, za mnoge od njih uopšte nisam znao ko su. Njima je bilo teško da mi izjave saučešće, a i meni da ga primim sve dok u jednom trenutku nisam počeo da gledam u oči te ljude. Svakog gledajući u oči se zahvalim i blago naklonim. I onda su i ti ljudi počeli da se osjećaju nekako prihvaćenim, kao da se znamo od ranije”, rekao je Negić.

U emisiji je gostovao je i Igor Jurić osnivač Fondacije Tijana Jurić.

Poslije susreta u televizijskoj emisiji, u kojoj su obojica očeva govorila o nedavnoj tragediji i beogradskoj školi, Igor Jurić je objavio pismo u kome opisuje upoznavanje sa Slobodanom, i iznio utiske o njihovom susretu.

“Mislio sam da sam dobar čovjek. Dok nisam upoznao Sofijinog tatu, Slobodana. Upoznali smo se tako što smo se zagrlili i zajedno plakali, jecali i u tišini, ne govoreći ništa tješili jedan drugog. A onda je Slobodan, prekinuo tišinu i tiho izgovarao ono, što već svi znamo: “Igore, meni moja Sofija toliko nedostaje…”, započeo je Jurić.

On je konstatovao da će Slobodana ubuduće prepoznavati isključivo kao Sofijinog tatu.

“Baš kao što ja nisam Igor, već Tijanin tata. Tako mi se obraćaju ljudi koji me prepoznaju na ulici. ‘Da li ste vi Tijanin tata’? ‘Da, jesam…’ Tada te u trenutku preplave dva osjećanja, jedno je ogroman ponos, drugi je ogromna tuga. Tako će nastaviti živote Slobodan, kao i svaki drugi roditelj koji je u ovoj strašnoj tragediji izgubio one zbog kojih ovaj život zapravo ima smisla”, dodao je Jurić.

On poručuje da je neizmjerno tužan i srećan jer ga je upoznao.

“Znam da ću imati od koga da se učim dobroti. Znam uz koga ću moći da ćutim. Znam ko će me razumjeti. Isto toliko, žarko želim da zagrlim i isto tako ćutim sa svakim roditeljem koji će ispričati svoje priče, o svojoj stradaloj djeci. I tek ćemo plakati kada se njihove priče spoje sa Slobodanovom. Tek tada ćemo početi shvatati koliko je zapravo ovo veliki gubitak za sve nas. Bar se nadam da zaista hoćemo”, napisao je Igor i naglasio da smo dužni da na količinu ljubavi i dobrote koju je Slobodan pružio svima nama, odgovorimo na isti način.

Jurić je podvukao da je važno da pokušamo da bolje razumijemo svoje bližnje, ali ne samo njih.

“I zato, zbog Sofije i njenog tate, zbog sve druge stradale djece i njihovih roditelja, razmislite kako razgovarate sa svojom i tuđom djecom, sa svojim prijateljima, svojom rodbinom, poznanicima i onima koje ne poznajete. Da svako od nas bude bar mali, ako već ne može veliki Slobodan Negić. To dugujemo svakom stradalom djetetu u ovoj nezapamćenoj tragediji”, naglasio je Jurić.

Prema njegovim riječima, inicijativu bi trebalo da pokrenu narodni poslanici.

“Napunite skupštinu, i sa najvećim poštovanjem u tišini i primjerenim rječnikom razgovarajte o ovoj muci koja nas je snašla. Nama, roditeljima stradale djece ne znači ništa što se besomučno vrijeđate. Razgovarajte između sebe kako da ove tragedije predupredimo i spriječimo. I bar dok su sjednice posvećene ovoj tragediji, pokušajte svi da budete bar na kratko, Slobodan Negić. Ja ću pokušati da naučim da budem dobar kao on. Znam da je to gotovo nemoguće ali pokušaću. Pokušajte i vi. Zbog Sofije i svakog drugog stradalog djeteta. Sofijin tata, Slobodan Negić. Oličenje dobrote”, poručio je on u pismu.

Podsjetimo, Negić je u pomenutoj emisiji objasnio kako je njegova ćerka dobila ime. Kraj njegovog izlaganja su autorka Olja Bećković i gost Igor Jurić dočekali u suzama.

“Moja Sofija je dobila ime tako što smo Milanka (njena majka) i ja htjeli da se malo našalimo, pošto sam ja magistar filozofije, filo-sofia, a njeno djevojačko prezime je Mudreša, pa smo joj onda dali ime Sofija. I ovo što ću vam sada reći je nešto što je ona mene naučila. Bilo je situacija u kojima je mama ljuta, što je soba stvarno u haosu. I ako bih ja pokušao nju da zaštitim tako što ću sa mamom da raspravim stvar, ja bih u stvari samo doveo do još goreg problema i ostavio, okrenuo se i otišao da se bavim nekim mojim stvarima. Kao što Igor (Jurić) kaže, možemo da zatvorimo prozor ili da nešto udarimo rukom od sto i mislimo da smo riješili. Sofija je uvijek bila jedino zadovoljna kada bih je ja saslušao, gledao u oči kao odraslu osobu i kada bi vidjela da smo njena mama i ja puni ljubavi, da prevaziđemo te razlike i ta neslaganja. U ovom slučaju mogu da kažem “nomen est omen”. Njeno ime je stvarno njena sudbina. I mudrost tog djeteta me je naučila da i danas svakog od vas gledam u oči i da budem zahvalan što mi pružate empatiju. Uopšte ne mislim da nema empatije među ljudima! Ima je puno, pogledajte Igora (vidno uplakan), pogledaj se, Olja, idu ti suze. Ljudi, hvala vam svima! Shvatite da je ponekad jedini razlog u čovjeku da se bori to što ima ljude oko sebe i da ovde treba da naučimo veliku lekciju o tome da se radi o nama, o nama ljudima, o našim sudbinama. Moja sudbina je teška, ali ja ću je nositi i to baš onako kako me Sofija, kao što ime kaže, mudro naučila tome”, poručio je Slobodan Negić.