Njihova bolest Morbus neuroni motori (bolest motornog neurona), uzela im je najbolje godine života i prikovala ih za postelju.
“Moja djeca su bila zdrava, redovno su pohađala nastavu, bili su dobri đaci. Aca je služio vojsku, život nam je bio normalan i sve je bilo u najboljem redu. Ostala sam sama sa njima kad su imali tri i pet godina, ali borila sam se i nikada nisu bili bolesni. A onda iznenada počela je naša agonija, prvo Aca sa 27 godina počeo je nestabilan hod, iz dana u dan stanje se mijenjalo na gore, kako su odumirale ćelije mozga bolest je pokazivala svu svoju lošu stranu. Oštećen mu je vid, govor, ne može da se kreće, u početku je mogao da sjedi, čita novine sada je prikovan za krevet i ne može ništa. Ne smijem da ga ostavim samog, 24 časa sam uz njega, ako moram da odem do grada ja platim ženu da ga pričuva”, priča za TopPres Ljiljana Čolić.
Ova napaćena žena već 20 godina brine o bolesnom sinu, a posljednjih 10 godina i o kćerki. Bratu i sestri ova teška bolest uništila je život i svaku nadu u bolje sutra.
“Jelena je oboljela kasnije, ali evo već 10 godina i ona se pati kao i Aca. Ona je moje sudbine, samohrana je majka sedamnaestogodišnjeg sina Nikole, kojeg na žalost više ne može da vidi zbog ove bolesti. Potpuno je slijepa, ne može da se brine o sebi ne ustaje iz kreveta. Morala sam da platim ženu da je pazi jer ja sama ne mogu da se brinem o dvoje odraslih ljudi, to je velika muka. Naši životi su se pretvorili u pakao, ne znamo više da se radujemo”, kaže drhtavim glasom ova hrabra majka.
Ljiljana se svih ovih godina bori uz pomoć dobrih ljudi, kako kaže, najviše joj znači podrška i prijateljska ruka, jer tada zna da nije sama.
“Povremeno nas se po neko sjeti, slali su nam Кoenzim Q 10, pakete za kuću. Srpska bratska pomoć iz Kanade nam na četiri mjeseca pošalje novčanu pomoć. Bivši predsjednik opštine Dragan Živanović uvijek mi je izlazio u susret, pomogli su da se asfaltira prilaz kući. Ja imam 14.000 penziju i isto toliko Aca prima tuđu negu. Najviše kupujemo pampres pelene, treba nam praška 10 kilograma jedva traje deset dana. Higijenska sredstva su uvijek potrebna jer su oboje 24 časa u postelji. Nisam uspjela da obezbijedim drva za zimu, ne vrijedi, ne mogu sve troškove da podmirim”, rekla je Ljiljana.
Ovu porodicu često obilazi Srđan Srećković iz Topole, on je, kako Ljiljana kaže uvijek bio uz njih i pokušavao koliko je mogao da im pomogne.
“Pored drva za zimu, pokušaćemo da natkrijemo ovaj prostor isred kuće, kupatilo treba da im se renovira, kako bi Ljilji olakšali da može da vodi higijenu i brigu oko bolesnog sina. U ime Ravnogorskog pokreta i u ime Kozačke stanice Blagovesti, pomoćićemo fizički koliko možemo”, poručio je Srećković, prenosi Blic.
