Na snimku koji je objavio portal Telegraf vidi se da je dijete bjesno urlikalo i neprekidno ponavljalo “neću kući!”, dok je njegova majka stajala po strani, očigledno ne znajući kako da ga obuzda.
Dječak se drao iz petnih žila do te mjere da su prolaznici zastali u želji da pomognu, jedan od njih pak, prema riječima osobe koja je snimila video, rekao je majci da “zaveže tom djetetu šamarčinu”. Čitava situacija u jednom trenutku je eskalirala iz veoma neprijatne u jako opasnu kada je mališan istrčao na prometnu ulicu, a prolaznici su potrčali za njim ne bi li spriječili da mu se nešto dogodi.
I dok su djeca bez sumnje djeca, a majka je očigledno reagovala kako je znala i umjela, čudno je što se skoro niko nije osvrnuo na komentar prolaznika.
Često ovakvi snimci ukažu na ono najgore u ljudima – na licemerje. Kao da su svi odjednom idealni roditelji koji nikada ni glas na svoje dijete nisu digli, a kamoli šaku. Kao da je ta žena baš uživala što ne može da smiri sina u prepunoj ulici. Niti mi znamo, a još manje zna taj prolaznik da li se na snimku nalazi dijete s posebnim potrebama.
Prolaznik je majci koja je vjerovatno htjela u zemlju da propadne rekao da udari svoje malo dijete. Dijete koje je vidno bilo uznemireno do tačke histerije. Neko nepoznat našao se pozvan da jedinoj osobi kojoj to uzrujano dijete vjeruje predloži da ga udari.
Majke ne biju djecu na naredbu prolaznika. Majke svoju djecu štite, čak i od svog bijesa. Istinu govoreći, nisu ni prolaznici neka homogena masa klonova. Dok je jedan čovjek rekao majci da udari dijete, ostali očevici su potrčali za mališanom i spriječili ga da istrči na kolovoz i strada.
Možda je ovaj neobičan snimak toliko običnog problema zapravo dobra lekcija. Kada je nekome oko nas teško, mnogo je plemenitije i korisnije ne biti prolaznik koji se miješa nekome u život svojim viđenjem problema, nego biti od onih prolaznika koji će kada bude stani-pani, mirno da pomogne osobi u nevolji.
Psiholozi izričiti: Batine kad dijete bjesni ništa neće rješiti
Psiholozi su izričiti u tome da “sveznajući prolaznik” zapravo pojma nema. Nekontrolisani bijes kod djece najčešće je očekivana razvojna reakcija.
“Najvažnije je da znate da je kontrola ispoljavanja negativnih emocija kao što su bijes, ljutnja, tuga ili briga vještina koja se uči. Kad dijete uči da vozi bicikl na dva točka, vrlo često pada dok ne nauči da održi ravnotežu. Isto se dešava i kod učenja ove vještine. Dijete će često padati dok ne nauči da iskontroliše negativna osjećanja. Upravo zbog toga roditelji treba da nauče dijete kako je potpuno u redu da se ljuti i bjesni, ali da način na koji to pokazuje nije ispravan. Nekoj djeci pomoći će ukoliko ih zagrlimo i kažemo: „Volim te, ali mi se ne sviđa to što radiš“, a onda sačekamo da napad bijesa prođe u našem zagrljaju. Ipak, kod neke djece biće efikasnije kad ih jednostavno pustimo i ignorišemo njihovo ponašanje, ali sve vrijeme ostajemo mirni i strpljivi dok napad ne prođe”, rekla je svojevremeno za Blic Ženu psiholog i savjetnica za roditelje Nikolina Milosavljević.
Šta se dešavalo ispred tržnog centra možete da pogledate OVDJE.
