Marina miješala alkohol i lijekove: Rođaka otkrila stravične detalje jezivog ubistva majke
12.09.2024. | 11:31Zorica je Marinu godinama izvlačila na lični potpis iz psihijatrijske bolnice i nije željela da je trajno smjesti u tu ustanovu. Do posljednjeg daha se borila za kćerku na način na koji je umjela. Na kraju je to svoje zalaganje platila glavom.
Ovako govori jedna rođaka Zorice Cvetanović (69) iz Niša, koju je 8.septembra u porodičnoj kući u naselju Nikola Tesla nožem brutalno ubila kćerka Marina (44). Marina je nakon zločina pobjegla, ali je uhapšena nakon 24 časa i odvedena u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Toponici.
Rođaka otkriva za “Blic” kakav su zaista odnos imale majka i kćerka.
– Pojavile su se mnoge netačne informacije, da je Zorica maltretirala kćerku, da joj nije davala da jede. Ništa od toga nije tačno. Želimo da skinemo ljagu sa Zoricinog imena jer se cijeli život borila za kćerku, na način na koji je umjela – počinje priču Zoricina rođaka koja je željela da ostane anonimna.
Ona kaže da je Zorica završila ugostiteljsku školu i da je bila je kuvarica u Mašinskoj industriji u Nišu te da je sa Marinom je sve bilo u redu do puberteta.
Počelo je u pubertetu
– U pubertetu su počeli prvi problemi. Počelo je kao nekava nezadovoljstva. To su bili sitni, pubertetski ekscesi u kojima je ispoljavala neobično ponašanje. U tom periodu života se i ne zna šta to može biti, to samo stručnjak može da procijeni da li je nešto trajnije – kaže Zoricina rođaka.
Ona svjedoči da je i sama vodila Marinu kod neuropsihijatra, u želji da joj pomogne, ali da se ona protivila liječenju.
– Ljekari su pokušavali da joj pomognu, ona tad biješe nježna, vitka, prelijepa. Ali, morala je da ide u dnevnu psihijatrijsku bolnicu što ona nije željela. Nije htela ni knjižicu da da.
To je bilo strašno. „Meni treba samo psiholog, ja sam zdrava, ja sam zdrava”, ponavljala je neprekidno. Prvi put je privedena u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Toponici kada je policija zatekla da se šeta po aerodromu usred noći. Ja sam se sve vrijeme plašila da će njoj nešto da se desi, da će ona da, ne daj Bože, umre. Nije mi palo na pamet da nešto ovako može da uradi majci – navodi Zoricina rođaka. Ona kaže da je Zorica bila bolećiva kada su Marinu odvodili na psihijatrijsko liječenje, piše Blic.
– Majka kao majka. Marina tamo kuka, kuka. Majka ode, moli lekare, na njen potpis je puste iz Toponice. Marina dođe kući, pobaca lijekove. U to vrijeme i sestra je živjela tu. Napada sestru, napada roditelje. Oni se bore kako znaju. Zorica je bila priprosta žena, nikada nije razumjela da je do njene ćerke problem. Marina joj napuni glavu: “mene mrze sestre, mene mrze pacijenti, mene mrze doktori”. Zorica ode pa se svađa sa doktorima. Ona nije znala, nije se snašila. Mislila je da treba da se svađa sa ljekarima a Marina je postajala sve opasnija… – priča rođaka za “Blic”.
Oca lažno prijavila za silovanje
Posljednjih pet godina pronalazili su je u raznim gradovima u Srbiji pa je u pratnji policije i Hitne pomoći smeštana u psihijatrijsku bolnicu “Lazu Lazarević” u Beogradu, u bolnicu u Kovinu…
Rođaka ne ne negira da su i Zorica I Marina bile u Jehovinim svjedocima, ali smatra da to nije dovelo do zločina.
