Marko je “muška babica”: Sa mamama priča i o dojenju, a za savjete ga zovu i zabrinuti očevi

11.08.2020. | 18:49

Svjetska nedjelja dojenja koja je za nama, obilježava se u više od 170 zemalja svijeta kako bi se povećalo znanje i svijest o značaju i prednostima dojenja i obezbjedila podrška dojenju.

Tim povodom Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je objavila intervju, kao dio strategije za promociju dojenja i podrške majkama, sa srpskim pedijatrijskim tehničarom Markom Obradovićem.

“Moram da priznam da je to zaista ogromna čast i veliko priznanje jer se ne dešava često da se tek tako dobije riječ o tako delikatnim temama. Članak je prvenstveno fokusiran na moje zanimanje pedijatrijskog tehničara u porodilištu, ali i predavača na temu dojenja i njege beba. Pričali smo o načinima na koje pristupam edukaciji žena i o tome šta je prema mom mišljenju ključ uspjeha kada je u pitanju promocija dojenja. Kao što sam istakao u intevjuu, zaista bih volio da vidim više aktivnosti koje se tiču promovisanja dojenja i zdravlja djece uopšteno. Ono što mogu da tvrdim je da ću se ja svakako svih silama truditi da što više doprinesem kroz razne aktivnosti i pokrete, a vjerujem da će to i doprinjeti promjenama na bolje”, kaže za Blic Marko koji je trenutno zaposlen u jednom beogradskom porodilištu, gdje je započeo svoju karijeru.

Ako se ne krećete u krugu ljudi gdje je dojenje jedna od tema, rijetko možete da se susretnete sa istom. Ipak, Marko smatra da dojenje nije više tabu tema u Srbiji. Njegov posao je da edukuje porodilje o njezi novorođenčadi, njezi grudi, obavljanju tehnika dojenja i uopšte potpomaganje aklimatizacije žene na djete i djeteta na ženu.

“Mislim da se danas ipak mnogo više priča i zna o dojenju nego što je to bilo prije nekoliko decenija i da je mnogo ljudi svjesno njegovog značaja. Ipak, problem je prvenstveno u zabludama i mitovima koje prate dojenje. Zbog opšte neinformisanosti, bez obzira na činjenicu da se dosta priča, izostaje prava podrška koja je preko potrebna. Ključ svega je pravilno obrazovati opštu populaciju kako bi svi mogli da pruže adekvatnu podršku”, rekao je on.

I ako danas u Srbiji rijetko možete da naiđete na prizor majke koja doji bebu na javnom mjestu u tome nema ničeg lošeg već treba da bude stvar slobodnog izbora.

“Moje mišljenje je da je to potpuno prirodna i normalna stvar. Sigurno da većini nije jasno zašto se toliko pažnje poklanja ovoj temi, ali nije riječ o kiču nego o svojevrsnom izrazu novih generacija. Mislim da je zdravo za društvo podržati ovakve pokrete i da bi trebalo ohrabrivati žene da se osjete slobodne i doje svoje dijete gdje god. Naravno, potpuno je normalno da postoje i one kojima nije prijatno da doje u javnosti i takav stav bi trebalo poštovati. Stvar je slobode i mislim da bi ovoj temi trebalo pridati dosta pažnje kako bi pomogla promovisanje dojenja”, objašnjava Marko.

Na poziciji pedijatrijskog tehničara ne možete često da sretnete osobu muškog pola, predrasuda možda ima, priznaje Marko, ali ih ne registruje.

“Svako ima pravo da mu se neko dopadne ili ne. Sasvim je moguće da postoje ljudi koji me ne podržavaju zbog mog pola. Ipak, mislim da su teme kojima se ja bavim jako bitne za cijelo društvo i da tu ne bi trebalo da bude prostora za neistomišljenike ili polnu diskriminaciju. Niko ne može da ospori značaj i prednosti dojenja. Trebalo bi da nam svima bude imperativ da podržimo majke koje žele da doje. U toj bici, ako služim cilju, mislim da nije važno da li sam žena ili muškarac”, rekao je on. I ako se dojenje i njega beba najprije vezuje za žene, Marko ističe da ga često kontaktiraju i zabrinuti očevi.

“Srećom dosta mojih prijatelja ima djecu, pa dosta često vodimo i razgovore o njima. Nije neuobičajeno da me preko društvenih mreža kontaktiraju i zabrinuti očevi. Posebno me raduje što se na mojim predavanjima pojavljuje i jako veliki broj muškaraca pa uvijek iskoristim priliku da ih pohvalim. Planiram da se u skorije vrijeme pozabavim i temom učešća muškaraca u odgajanju beba”, objasnio je Marko koji već 10 godina radi kao pedijatrijski tehničar.

Na njegovoj poziciji ne možete često da sretnete muškarca, ali reakcije koje dobija kada kaže čime se bavi su uglavnom pozitivne.

“Pošto sam dosta dugo u ovom poslu, zaista dosta ljudi zna za mene – neki lično, a neki su čuli za muškarca koji radi u porodilištu. Relativno skoro mi se desila jedna jako simpatična situacija kada je konobar nakon razgovora sa mnom i pratnjom nije poverovao čime se bavim. Ubrzo je naišla jedna trudna žena koja me je prepoznala i pozdravila pa je iznenađeni momak povikao “Šefe, ovaj se ne šali”. Zaista je bilo simpatično, puno pozdrava za osoblje tog restorana”, ispričao je Marko koji je oduvijek imao želju da radi sa djecom.

 “Posao u porodilištu je iskočio iznenada”

“Ubrzo sam zavolio ono čime se bavim i pronašao sebe u tom zanimanju. Pored porodilišta, redovan sam predavač u školi “Mamin san” gdje držim predavanja o dojenju i njezi beba. Slobodno vrijeme sam upotpunio pisanjem bloga o bebama i dojenju, a uporedo se i bavim savjetodavnim radom preko društvenih mreža. Sve u svemu, zaista me okupira ova tema, nadam se da ću još napredovati i ostaviti još dublji trag u Srbiji”, kaže.

I ako je u svijetu beba odavno, Marko još uvijek nema djece ali vjeruje da će mu dijete upotpuniti život.

“Paradoksalno, nemam djece. Ipak, vjerujem da me je to i motivisalo da učim i istražujem o ovim temama. Vjerujem da će mi dijete upotpuniti život, nadam se i unapred radujem tom trenutku jer znam da ću tek onda živeti ovo što radim”, kaže.