Ne mora se suočiti s Aleksićem: Kako će izgledati saslušanje najmlađe žrtve profesora glume

29.01.2021. | 08:30

Pravni tim djevojaka koje su prijavile policiji Miroslava Miku Aleksića tražiće da najmlađa žrtva, koja ima samo 17 godina, bude saslušana uz specijale mjere zaštite.

Djevojka koja i dalje nije punoljetna praktično je posljednja Aleksićeva žrtva, a prijavila ga je za seksualno uznemiravanje. Advokati će zbog godina tražiti da ona bude saslušana u posebnoj prostoriji kako niko ne bi mogao da je vidi.

“Na taj način sprečava se da žrtva bude prepoznata, da je bilo kod od učesnika u procesu identifikuje. To pravo zadržaće do kraja postupka”, kaže izvor Blica.

Ovo praktično znači da ukoliko optužnica protiv Miroslava Aleksića bude podignuta, maloljetnica nijednog trenutka neće biti u s njim u kontaktu.

“Neće morati da se suoči s njim, niti da bude u istoj prostoriji”, zaključuje sagovonik.

Saslušavaju psiholozi

Ukoliko Tužilaštvo bude usvojilo prijedlog pravnog tima djevojaka koje su prijavile Aleksića, posljednju žrtvu saslušavaće psiholozi iz Jedinice za podršku djeci i žrtvama i svjedocima, koje već godinama unazad na poseban način ispituje maloljetne žrtve i svjedoke krivičnih djela.

Učestvovanje ove Jedinice u postupku, značiće da će saslušanje Aleksićeve maloljetne žrtve biti posljednji put da ona mora da se pred nepoznatim ljudima prisjeća seksualnog zlostavljanja od strane njenog učitelja glume.

Kako kaže izvor iz srpskog pravosuđa, ukoliko ona bude saslušana na ovaj način, njoj će biti mnogo lakše da ispriča sve što zna, jer će razgovarati sa psiholozima posebno obučenim za takve razgovore.

Na ovaj način ona ne bi bila u tužilaštvu, sudu, policiji već bi bila u prostoriji prilagođenoj njoj. U postupku uzimanja iskaza učestvuju stručni radnici Jedinice i organ postupka (sud i tužilaštvo), kao i drugi akteri u sudskom postupku.

Snimanje razgovora

Saslušanje maloljetne djevojke uživo bi, u drugoj prostoriji pratili svi učesnici u postpuku – tužilac, pravni zastupnici djevojaka koje su Aleksića prijavile, ali i njegov branilac, koji bi preko audio-video opreme pratili uzimanje iskaza. Ovaj razgovor bio bi snimljen i služio bi kao dokaz do kraja postupka, tako da već izmučena iskazom datim u policiji i proživljavanjem traume, ne mora nikada da nepoznatim ljudima priča o seksualnom zlostavljanju.

“Svi u tom slučaju mogu da postavljaju pitanja, koje ona ne čuje, ali čuje stručni radnik, koji ima bubicu u uhu i prilagođava pitanje njoj. Žrtva je zaštićena s obzirom na to da je u drugoj prostoriji, nije izložena prisustvu većeg broja ljudi i pitanjima koje oni mogu da postave”, objašnjava izvor.

Izbjegavanje traume

“Kao najčešći izvori retraumatizacije u sistemu zaštite djece navode se ponovljeni intervjui s djetetom od strane različitih stručnjaka u različitim ustanovama, neosjetljiv način ispitivanja i trajanje sudskog postupka. To znači da maloljetne žrtve, kada govore o događajima koji su im se desili, ponovo proživljavaju i pokreću neprijatna i uznemirujuća osjećanja, kao u vrijeme kada se traumatski događaj desio. Kada je dijete koje je doživjelo traumu u stanju ‘uzbune’, ono je u tom trenutku manje sposobno da se koncentriše i da misli, može biti napeto”, zaključuje sagovornik.

Ovakav način uzimanja iskaza omogućava da se izbjegne ponovna traumatizacija djeteta.