Nedužni najviše ispaštaju: Majka se preudala i ostavila sedmoro djece sa bolesnim ocem
06.02.2024. | 21:43Ukoliko negdje u svijetu postoji mjesto u kome caruje tuga to je selo Bosce kod Kosovske Kamenice u kojem sedmoro srpske djece Jelena, Maja, Ana, Ivana, Milica, Kristina, Nataša i Miloš zajedno sa ocem Zoranom Stojanovićem žive u katastrofalnim uslovima.
Ostali su bez majke koja ih je prije tri godine napustila i udala se u selo Klokot gdje je u međuvremenu rodila još dvoje djece i od tada do danas niti je pozvala niti na bilo koji način kontaktirala djecu koju je izrodila sa Zoranom.
Žive u kući strica koji je prije dva mjeseca preminuo u djelu sela Bosce koje starosjedioci nazivaju “Štimlje 2”, jer skoro ne postoji domaćinstvo od njih petnaestak u kojem nema teškog bolesnika.
Zla sudbina poigrala se i sa Stojanovićima u čijem domu mala Nataša boluje od najtežeg oblika cerebralne paralize i zbog koje je, kako kaže Zoran, njena majka napustila i nju i ostalu djecu i njega.
“Pobjegla od zla i siromaštva, od buva i vaški, od boleština i plača djece koja ne znaju šta znači riječ ‘nemam’,” kaže Zoran.
Teško je slušati plač i jecaje djece, dozivanje majke, njihove molbe koje više liče na prosjačenja, da im slučajni posjetioci udijele neki dinar kako bi kao i njihovi vršnjaci u obližnjoj osnovnoj školi, kako kaže Maja, imali da kupe kesu čipsa ili neku čokoladicu.
U nazovi kući, buve, vaške, buđ i prljavština, caruju, a Zoran svoj nemar prema nedužnoj djeci pravda time što nema vremena jer mora kako kaže da od jutra do mraka radi pod nadnicu.
“Jeste sve propalo i praljavo. Nema gdje nogom čovjek da stane, ali šta da radim ja moram da radim pod nadnicu jer ne mogu da djecu izdržavam sa 36.000 dinara socijale, dječijeg dodatka i tuđe njege”, govori nerazgovjetno Zoran kome, kako kaže predstavnik srpske opštine Kosovska Kamenica, treba odrediti staratelja, pa tek onda djeci.
Uz redovan svakodnevni topli obrok koji dobija iz narodne kuhinje “Majka Devet Jugovića” ne prođe sedam dana, a da Zoranovoj djeci neko od donatora ne dopremi pomoć u hrani, higijeni, odjeći i obući.
Nedavno, je o trošku jedne nevaldine organizacije iz Beograda zamijenjen kompletan namještaj i pokućstvo ali je sve “uništeno i pretvoreno u robu pokupljenu sa smetljišta”.
“Nešto se mora uraditi da se ova djeca izvuku i smjeste u porodice u kojima bi zdravo odrastala i vaspitavala se”, rekla je za “Telegraf” predsjednica Privremenog organa Kosovske Kamenice, Tanja Aksić.
I ona i zaposleni u Centru za Socijalni rad u Ranilugu nastoje naći način da se djeca Stojanovića izvuku iz Bosca kako bi se spasili propasti. Najstarija Jelena je završila srednju medicisnku školu i traži posao, ali kako kaže Zoran, niko ne čuje niti mari za sirotinjsku djecu.
“Ona neće da dolazi kod nas. Priča po selu da ne želi da živi u smrdljivoj kući. Dođe na put pred kuću vidi sestre i brata i odmah nazad i uvijek mi kaže kad očistiš kuću ja ću da dođem neću da me buve jedu”, govori Zoran uporno ponavljajući da nema vremena da čisti kuću i da čuva djecu.
O bolesnoj Nataši koja nosi mamimo ime, stara se Maja učenica sedmog razreda.
Kaže da je dobra učenica, ali da ne može redovno da ide u školu jer ne može da Natašu ostavi niti želi da ostale sestrice i brata Miloša rođenog na Vidovdan prije šest godina odvraća da ne idu u školu i vrtić.
Iz Zoranovog komšiluka apeluju na sve ljude dobre volje posebno na ljude koji vode socijalnu politiku da preuzmu Stojanoviće i smjeste ih ako ne u dom ono u neku od hraniteljskih porodica pošto kako kaže Mileva R., ukoliko ostanu u Boscu propašće i postaće beskućnici.
Stojanovići su kao i ostalih 13 srpskih porodica preseljeni 2000. godine iz sela Ferićeje u zaleđini šumskog zaštitnog pojasa Ajkobile i kako kaže Zoran od tada do danas niko od njih nije odlazio u rodno selo, prenosi “Telegraf”.
