Očaj oca koji već 25 dana traga za sinom: Mene će samo istina dovesti do Mateja

24.01.2022. | 11:19

Od nestanka Splićanina Mateja Periša (27) prošlo je 25 dana, a pripadnici MUP Srbije, uz sve raspoložive snage i pomoć dobrovoljaca, i dalje danonoćno tragaju za ovim mladićem.

Uključena je sva potrebna tehnika za potragu, obavljeni su razgovori sa svim svjedocima, pronađeni su Metejevi kontakti iz mobilnog telefona, pregledani su svi snimci nadzornih kamera, rekonstruisano je njegovo kretanje, ali i kretanje njegovih prijatelja, koji su sa njim doputovali u Beograd na doček Nove godine. Kako navodi izvor iz istrage, ne postoji nijedna radnja koju policija nije obavila.

Sve vrijeme uz njih je i Matejev otac Nenad Periš, i on im, kako naglašava, apsolutno vjeruje. U razgovoru za sarajevsku televiziju Fejs ističe da se nada da će ponovo zagrliti sina, ali i kroz suze poručuje da će izdržati, kakva god sudbina da ga zadesi.

“Pokušavam da budem racionalan, to mi uspijeva tokom dana, onda stignu emocije. Muka. Razgovaram sa MUP Srbije, njima apsolutno vjerujem. Ima i mnogo iskrenih novinara, profesionalaca, i njima iskreno zahvaljujem na svemu. Razumiju kako je čovjeku koji traži svoje dijete. Kao i u svemu, ljudi nekad nisu promišljeni, pa bude i dezinformacija. To ničemu ne služi. Vjerujte, nikome ne zamjeram. Imam svoj problem i tome sam okrenut. Svako ima svoju čast. Mene će samo istina dovesti do sina. I dalje vjerujem da će biti sve u redu. Dokle god me neka činjenica ne demantuje, živjeću u toj nadi. Informacije stalno dolaze”, kaže Nenad Periš.

Prema njegovim riječima, srpska policija radi vrlo stručno i pedantno.

“Ja sam laik, ali mogu im reći samo veliko hvala. Nikad neću moći da im zahvalim za sve što su uradili, i sa stručne i sa ljudske strane. Znate kako, sretnete se sa policajcem koji se nagledao svega i svačega, pa i sa novinarom, pa kad vidite čovjeku suzu u oku, ne gubite nadu u ljudskost, niti u srećan kraj”, kaže.

Upitan da li postoje “rupe” u cijeloj priči oko Matejevog nestanka da ga posebno muče, odgovara:

“Dvije rupe su vrlo bitne. To je prije svega izlazak iz bara koji nije snimljen i koji će ostati u magli, jer ne znam da li se tu nešto dogodilo, a ja ne vjerujem da jeste. Druga je možda čak i važnija, to je spuštanje Mateja u prostor nalik terasi pored rijeke Save, koji je ograđen, dužine petnaestak metara i širine desetak. Tu takođe nemamo snimak da vidimo da li je tu bilo još nekoga ili da li je Matej prešao tu ogradu, jer je tu kosina i moguće je okliznuti se i pasti.

Pitao sam inspektora da li je moguće na tom mjestu izaći, a da kamere ne zabiejleže, jer tu ima kamera, a dobio sam odgovor: “Da”. To su dvije meni posebno bitne stvari, a treća mi je signal Matejevog mobilnog koji je lociran u blizini Ratnog ostrva. Znam da je policija zatražila od proizvođača iz Koreje da im dostavi sve podatke. Od Matejevog izlaska iz bara do tog signala prošlo je oko tri sata, a taj mobilni može dati signal jedino ako je na površini, zato mi je to vrlo bitan podatak”, ističe.

VATROGASCI DOBROVOLJCI

Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Palilula, uprkos snežnim padavinama, pretraživali su i prethodna dva dana priobalski i obalski dio desne obale Save ka Ušću u Dunav. Oni, inače, i danju i noću učestvuju u potrazi za Splićaninom, a sve po odobrenju MUP Srbije. U svojim noćnim akcijama koriste radne lampe, koje bacaju snop svjetlosti i kroz vodu do pola metra.

Oznake: Očaj, Potraga