Ova srpska crkva krije nevjerovatne priče

14.02.2021. | 08:58

Crkva Svetog Uspenja presvete Bogorodice u blizini Krupnja krije legende još iz perioda srednjovjekovne srpske države, a predanja i misterije koje se vijekovima unazad prepričavaju u vezi sa njenim podizanjem, kao i događajima koji su se zbili u njenoj unutrašnjosti i dalje šokiraju javnost.

Istoričar Mladen Stefanović objašnjava porijeklo legendi koje se dovode u vezu sa njenim nastankom, ali i priče obavijene velom misterije.

Ova crkva nalazi se oko kilometar sjeverno iznad Krupnja, pored starog groblja, danas na granici sela Lipenovića i grada Krupnja. Mjesto gdje se crkva nalazi zove se Dobri Potok po istoimenom selu u kom se crkva nalazila po turskom popisu iz 1528. godine. Tokom vremena, ime Dobri Potok se izbrisalo jer je dominiralo ime sela Lipenovića.

– Crkva Svetog Uspenja presvete Bogorodice je prva krupanjska crkva, jer je u samom Krupnju u vrijeme Dubrovčana postojala katolička crkva Svetog Petra, a za vrijeme Turaka džamija. Jedino mjesto sklonjeno zbog istorijskih prilika bilo je Dobri Potok. Tako su Krupnjani ovdje sagradili crkvu, a do nje osnovali i svoje prvo groblje – objašnjava istoričar Mladen Stefanović.

– Crkva u Dobrom potoku je prvo trebalo da bude podignuta jugo-istočno od Krupnja, gdje je obilježeno mjesto za njenu gradnju, tako što je upaljeno kandilo. Međutim, u noći uoči otpočinjanja radova na njenoj izgradnji, svi znaci neimarstva su bili uništeni, a kandilo je nestalo sa oltarskog mjesta. Ujutru su neimari počeli da tragaju za objašnjenjima, i poslije pola časa hoda, našli su goruće kandilo na mjestu gdje je oltar današnje dobropotočke crkve. Vjerovalo se da je ovo samo Božije djelo, a da su kandilo prenijeli anđeli na takozvano Bogo-određeno mjesto. Zato što je mjesto bilo u potoku i dobro zaklonjeno crkva je nazvana “Dobro-potočka” – kaže Stefanović, prenosi “Srbija Danas”.

On je objasnio i šta se događalo sa materijalom korišćenim za njenu gradnju.

– Prema predanju pojedinih seljaka, ova crkva je trebalo da se podigne u selu Banjevcu – preko puta sela Lipenovića, na jednom uzvišenju, a još su Nemanjići počeli da je grade. Prvo je donijet prestoni kamen za žrtvenik, ali je on za jednu noć odatle odnijet zajedno sa čirakom i svijećom na mjesto gdje se crkva nalazi i danas. To se dogodilo i sa ostalim materijalom i sve što se danju donosilo u Banjevac, preko noći ga je nešto premiještalo u Lipenović. Gdje je ovaj materijal nošen niko nije znao, a narod je sa zebnjom pratio ovo čudo, ali niko nije smio noću da ostane i da pronađe objašnjenje. To je trajalo nekoliko dana, dok jednog dana neki čobani nisu naišli na prestoni kamen, svijeću i litar vina. Svi su se složili da je ovo Božije proviđenje naredilo da hram – dom molitve bude u Dobrom Potoku – govori istoričar, spominjući i priču nešto novijeg porijekla o problemima koji su se događali u toku podizanja ove crkve.

Da tu nije kraj misterijama koje su se ispredale oko podizanja ove crkve, svjedoči i priča o ljudskoj ruci koja je pronađena u njenoj unutrašnjosti.

Kada su tridesetih godina obnavljali crkvu mijenjao se i ikonostas u crkvi Dobri Potok. Kada su crkvenjak i pojac podigli i posljednju gredu ikonostasa koja je ležala do poda, ugledali su na podu ispod same grede ljudsku ruku – mošti. Šaka je bila potpuno suva sa kožom, a okupljeni su bili zaprepašćeni prizorom. Odlučili su da ruku sahrane, odmah tu u groblju. Ali kad su crkvenjak i pojac došli svojim kućama, u toku noći je nešto počelo da ih davi, u obliku nečije ruke, a glas iz dubine im je navodno vikao: “Vratite me gdje mi je mjesto”. Cijelu noć oka nisu sklopili, pa kad je svanulo, otrčali su kod sveštenika u Krupanj da mu sve ispričaju i da mu saopšte da se boje da neće živi dočekati noć. Na njihovo iznenađenje, sveštenik je iskusio iste more, pa su svi zajedno odlučili da je ponovo iskopaju, prekade, i da je polože ispod časnog prestola u oltar crkve. Više im se nije ništa desilo, a mošti su i danas danju na istom mjestu – prepričava Stefanović.

Vjerovali ili ne u pomenuta predanja, priče koje se prepričavaju u vezi sa podizanjem crkve Svetog Uspenja presvete Bogorodice, kao i događajima koji su se zbivali u njenoj okolini čine dio bogatog narodnog života i nematerijalnog kulturnog nasljeđa lokalne zajednice.