Policija pronašla tijelo u fazi raspadanja: Ivana (14) je silovana, davljena, pa ubijena motikom

31.07.2020. | 21:15

Život djevojčice Ivane Podraščić (14) iz Batajnice ugasio se prije šest godina na današnji dan, kada ju je silovao, a zatim ubio Darko Kostić. Devojčica je nestala 29. jula 2014. godine kada se uputila ka Kanarevom brdu, a njeno tijelo pronađeno je u nekoliko mjeseci kasnije u trošnoj kući u Rakovici.

Porodica je njen nestanak prijavila tek 9. avgusta, pod obrazloženjem da je djevojčica i ranije bježala od kuće i da su vjerovali da će se vratiti. Tijelo djevojčice, u fazi raspadanja, nađeno je u dvorištu trošne kuće koju je njen ubica Darko Kostić iznajmljivao u Rakovici. Policija je mjesecima tragala za djevojčicom, ali bezuspješno.

Zločin je otkriven tek nakon što je Kristina Kovačević (22) prijavila da je silovana. Ispostavilo se da ju je Kostić napastvovao u istoj kući u kojoj i Ivanu. Ta djevojka je, inače, njegova rođaka. Saslušan je, no nije prošao poligraf.

Policajci su 1. septembra, poslije Kristinine prijave, počeli da pretražuju dvorište te kuće, a tokom detaljnog pregleda prostorija, tragajući za dokazima o silovanju Kristine, policajci su pronašli nekoliko stvari, među kojima je bio i mobilni telefon, za koji je, poslije analiza, utvrđeno da ga je koristila nestala Ivana Podraščić. Naloženo je da se aparat dalje vještači, poslije čega su pronađene njene poruke i slike. Policajci su prvo pomislili da je Kostić ukrao djevojčicin mobilni. Počeli su da ga ispituju, a on se sve više zapetljavao u laži. Bio je uvjeren da niko ne zna šta se dogodilo i da će samo da odgovara za silovanje snaje Kristine Kovačević.

Inače, Kostić i Ivana Podraščić bili su prijatelji na Fejsbuku, a nasilnik je poznavao i prethodne žrtve koje je u prošlosti napadao. Ivana je silovana, a zatim davljena i sa više udaraca motikom ubijena 31. jula. Njeno tijelo je osumnjičeni Darko Kostić, koga je policija uhapsila, zamotao u ćebad i sunđere, a zatim zakopao u dvorištu kuće.

Inače, za napuštenu kuću u Ulici 11. krajiške divizije na Petlovom brdu, Kostić je čuo od svog brata. Kuću je okupirao i djelimično renovirao. Tamo ga je u julu sreo i vlasnik zemljišta na kom se kuća nalazi A. D. Vlasnik je svjedočio da je Kostića najpre hteo da izbaci, ali da ga je pustio da ostane tokom ljeta.

Prema iskazu koji je Kostić dao policiji poslije hapšenja (a koji je kasnije negirao), Ivana mu se tog 31. jula javila i tražila da se vide “da cirkaju”. On ju je sačekao na okretnici autobusa 56, i odveo kući. Ivana je, prema navodima ubice, tog dana počela “da vileni”: udarala ga je, histerisala, grebala. Pokušao je da je smiri, ali nije uspio, pa ju je ašovom udario u glavu. Poslije toga je, navodno, pokušao da je oživi, dozivao je, ali uzalud. Zatim je otišao do prodavnice, a kad se vratio, ona je i dalje ležala u lokvi krvi.

Uvio je njeno tijelo u ćebe, odnio je do potoka, pobacao neke sunđere preko nje i otišao. Uputio se u Cvijićevu ulicu kod brata S. A, kom je rekao da je u samoodbrani udario nekog čovjeka, ali da misli da ga nije ubio. Kostić je najprije policiji priznao zločin, a zatim na suđenju naveo da djevojčicu nije ni silovao ni ubio. Priznao da se sa Ivanom jednom sastao u napuštenoj kući u kojoj je njeno tijelo pronađeno, ali da su tada imali odnos na koji je nije prisilio. Osumnjičeni za zločin koji je potresao Srbiju rekao je i da je tražio Ivanu kada je saznao da je nestala.

Poremećaj ličnosti

Darko Kostić, podsjećanja, ima debeo kriminalni dosije. Kao mlađi punoletnik, Kostić je osuđen na sedam godina jer je zajedno sa jednim saučesnikom 1993. ubio staricu u Beogradu, a poslije zločina urinirao po njoj.

Osuđivan je potom za silovanje 2001. godine, za šta je osuđen na tri i po godine robije. Nakon izdržavanja kazne, ponovo mu je izrečena zatvorska kazna, zbog novog silovanja koje je počinio. Osim silovanja i ubistva, ležao je i zbog pljački i razbojništava. Dvoje vještaka koji su se bavili psihičkom analizom Kostića konstatovali su da nije u pitanju duševno zaostala ili oboljela osoba. Utvrđeno je da je Kostić shvatio svoje djelo, ali da ipak ima disocijalni poremećaj ličnosti.

Taj poremećaj se ranije nazivao psihopatija ili sociopatija, nastaje u adolescentskom periodu, i nije ga moguće izliječiti. Kostić je, prema vještačenju, nisko inteligentan – IQ mu je na nivou normalne tuposti, ispod 90, kako su pisali mediji.

Porodica Podraščić, socijalno veoma ugrožena, u leto 2014. godine je njen nestanak “pravdala” time da je ona već nekoliko puta odlazila od kuće, da školu nije voljela i da će se vratiti kao što se već i vraćala. Ivanina porodica nije željela da povjeruje da je policija pronašla tijelo njihove jćerke. DNK analiza Instituta za sudsku medicinu potvrdila je da je tijelo pronađeno u napuštenoj kući u Ulici 11. krajiške divizije nestala Ivana.

Ivanini roditelji saslušani su 31. oktobra u Višem tužilaštvu u Beogradu. Na pitanje da li traže imovinsku odštetu, Ivanin otac Drago Podraščić je odgovorio: “Tražim odštetu u visini od milion evra”.

Iskaz je dala i Ivanina majka Nada.

“Rekla je da ide na žurku i više je nikad nisam vidjela. Ivana je bila dobro dijete, ali umjela je da ode od kuće i da se ne vrati po nekoliko dana. Zato moj suprug nije odmah prijavio nestanak”, rekla je Ivanina majka.

“Zanijemela je Srbija”

Djevojčica je sahranjena 10. oktobra na Batajničkom groblju u 15 sati. Sahrani je prisustvovalo više stotina ljudi. Povorka od nekoliko stotina ljudi, među kojima najviše djece, učenika OŠ “Svetislav Golubović Mitraljeta” koju je i ona pohađala, došli su da se poslejdnji put oproste od Ivane.

Posljednji oproštaj od male Ivane, ispred kapele, održao je njen razredni starješina koji je rekao: “Nismo uspjeli da sačuvamo anđela, nismo mogli da joj pomognemo u odrastanju. Prerano si odrasla i prerano si nas napustila. Ivana, izgubili smo te, ali uvijek ćeš biti u našim srcima. Tvoj razred je zanijemio, a zbog zločina koji je počinjen, zanijemila je i cijela Srbija”. Poslije toga, tužna povorka, krenula je polako, do mjesta gdje će djevojčica biti sahranjena. Na čelu kolone, skrhan bolom, išao je Ivanin šesnaestogodišnji brat Srećko i nosio bijeli krst.

Neutješni otac Drago, hodao je iza bijelog sanduka svoje miljenice i pridržavao u zagrljaju kćerku Nikolinu da ne bi pala. Za njima su išli rodbina i komšije, Ivanini školski drugovi, nastavnici, direktor, držeći pregršt cvijeća i vijenaca, koje će položiti na njen grob. Za monstruozni čin, Darko Kostić osuđen je na 40 godina zatvora, piše Telegraf.