Potresna ispovijest najmlađe žrtve Mike Aleksića: Tražio je da se skinem, pa me dodirivao

11.03.2021. | 21:23

Pozvao me je u svoju kancelariju. Bila sam srećna, jer ne zove on često i to znači da je zadovoljan, da želi da me sprema za prijemni. Bio je neprijatan, a onda je tražio da se skinem, pa me je dodirivao.

Ovim riječima počinje svoju ispovijest za Blic još jedna djevojka koja je prijavila Miroslava Miku Aleksića (69), samozvanog učitelja glume, za seksualno zlostavljanje u prostorijama njegovog kulta u samom centru Beograda, u Knez Mihailovoj ulici. Kada se ovo navodno dogodilo, sagovornica Blica praktično nije ni bila djevojka, već djevojčica – bila je maloljetna. Poziv da uđe u kancelariju Mike Aleksića shvatala je kao prvi korak ka toliko željenom upisu na studije glume na Fakultetu dramskih umetnosti.

“Kad ne želi nekog da sprema (Mika), to kaže pred svima, da ga ponizi, da svi znaju da nije dovoljno dobar. Mene je pozvao. Pitao me je veoma neprijatna pitanja, a onda je tražio da se skinem. Ja u tom trenutku ništa nisam osjećala. Imala sam utisak da je tu samo moje tijelo; da sam ja izašla iz svoje kože i napustila kancelariju. Samo fizički sam bila prisutna”, kaže za Blic djevojka koja je tek nedavno napunila 18 godina i koja iz razumljivih razloga želi da ostane anonimna za širu javnost. Iz tog užasnog iskustva iznenada su se vratili u nešto slično normalnosti. Mika ju je pitao da li želi da upiše FDU i da li radi nešto povodom toga. Odgovorila je da čita Nušića i da traži komediju, a on joj je rekao da mu se javi kad nađe nešto konkretno.

Kao da se ništa nije dogodilo samo nekoliko sekundi prije toga.

“Ispred me je sačekala najbolja drugarica, koja je isto bila u školi (Mike Aleksića). Poslije mi je rekla da sam izgledala čudno i da su mi oči bile pune suza. Ja se toga nisam sećala. Rekla sam: “Mika hoće da me sprema za glumu” i zapravo sam bila srećna zbog toga! Toliko mi je važan bio njegov blagoslov, jer ako on kaže da sam ja za glumu, to je to”, prisjeća se ova polaznica Mikine školice.

U prvi mah je ubjeđivala sebe da je sav užas koji joj se dogodio u Mikinoj kancelariji zapravo pedagoški; da je Mika priprema za susret sa rediteljima. Onda je čula da su se takve i neuporedivo gore stvari događale i drugim djevojkama. Da ja ona, u stvari, imala sreću da se na ovome završilo.

“Bio je novembar, a pripreme za prijemni tada tek počinju. Onda sam presjekla, rekla sam da neću više da idem. Osjećala sam se postiđeno, kao da sam ja kriva”, nastavlja 18-godišnjakinja svoju ispovest. Morala je nekome da se povjeri. Najprije najboljoj drugarici, a potom i roditeljima.

“Tada mi nije bio cilj da završi u zatvoru, nego da više nikad, ni sa jednim djetetom to ne uradi! Moj stariji brat ima kćerku od sedam godina i ranije sam mislila da treba da je odvedemo kod Mike da ojača, da malo očeliči, pošto je nježna, osjetljiva. Zamislite da se to dogodilo. Zamislite! Poslije svega, nisam smjela da dozvolim da se nekom djetetu dogodi ništa slično. Nisam smjela da ćutim. Nisam mogla!”, kaže sagovornica Blica. Roditelji i porodica su joj najviše pomogli. Ipak, svi su je ubijeđivali da ne prijavljuje slučaj, da ne zalazi u to, da će sudovi i advokatske kancelarije biti previše stresni za njenih tada 17 godina. Odlučila je drugačije i kaže da se ni na sekund nije pokajala.

Kaže da su posljedice ostale. Poslije preživljene traume više se ne vozi sama taksijem, ne ide bez pratnje ni trolejbusom, ni tramvajem. Poslije 10 uveče nigdje ne ide sama.

“Nije to strah da mi se ne dogodi nešto strašno… Nego razmišljam, kada je on, kojem sam najviše vjerovala, mogao da uradi tako nešto, što ne bi mogao neko nasumičan sa ulice”, opisuje ona svoje psihičko stanje danas. Prije tog, kobnog odlaska u Mikinu kancelariju nije primjećivala ništa neobično. Ipak, kasnije je shvatila da je bilo zlokobnih nagoveštaja.

“Poslije smo se drugarica i ja prisjećale njegovih pitanja. Dva-tri mjeseca prije odlaska u kancelariju pitao nas je šta bismo uradile kada bi nas neko napao na ulici, kada bi nas silovao. Odgovorila sam nešto neodređeno, a on je rekao: “Ma, ti bi se prvo opirala, a onda bi ga pustila”. Jednoj djevojci je rekao: “Ti se ne bi ni bunila”. Shvatale smo to kao šalu”, kaže ova 18-godišnja djevojka. Mikinu školu je upisala sa 15 godina. Puna nade i očekivanja, kao i stotine djece i prije i poslije nje.

“Razmišljala sam da je kod Mike bolja priprema za fakultet i da bolju prođu imaju oni koji završe njegovu školu. Na audiciji su bila mlađa djeca, bio je oštar prema njima i uhvatila me je trema. Pitao me je čime se bave moji roditelji, odakle su, da li imam brata ili sestru, i rekao mi da otpjevam nešto. Nabrojao je pravila, rekao kako da se oblačim ubuduće, koja je cijena i kada da dođem na čas”, prisjeća se sagovornica. Kaže da se na časovima preznojavala i da se Mike plašila. Poslije mjesec dana Mika ju je pitao kako joj se dopada, a ona mu je rekla da joj se dopada koncept njegovog rada. Pitao ju je “šta je to koncept”.

“Pokušala sam da objasnim, ali nije bio zadovoljan odgovorom. Postao je oštar prema meni i rekao mi da više ne treba da dolazim. Otišla sam u četvrtak kod Biljane Mašić (njegove supruge) na čas, pa u utorak opet kod njega. Pitao me je zašto sam došla, šta tražim. Rekla sam da želim da nastavim, a on je rekao da je dobre volje i da će mi dozvoliti. Poslije toga mi se podsmijevao, ali ja sam to prihvatala kao šalu na svoj račun”, kaže naša sagovornica. Poslije svega, kaže da je slušala komentare u vezi sa cijelim slučajem i da je, pored podrške, čula i kritike na račun Milene Radulović, Ive Ilinčić i drugih djevojaka koje su prijavile Miku Aleksića za silovanje ili seksualno zlostavljanje.

“Pogađala me je svaka uvreda na račun djevojaka. Ako je meni teško, ne mogu ni da zamislim kako je njima, preživjele su mnogo gore stvari”, kaže ova 18-godišnja djevojka.