Priča koju treba da pročita svijet: Cijelo mjesto od korone liječe dvije doktorke

10.12.2020. | 14:14

Ne postoji Aleksičanin ili barem neki član njegove porodice koga njih dvije nisu liječile od korone.

Od 23. marta svakodnevno rade i po 12 sati, ali i dalje ne posustaju. Cijeli Aleksinac strepi da doktorke Svetlana Šunjevarić i Katarina Stojković Stajić ne ispadnu iz stroja, jer su one jedini pneumatolozi u ovom gradu, specijalisti za bolesti pluća.

Dok se njihovi sugrađani pitaju odakle im snaga, doktorke Svetlana i Katarina skromno odgovaraju da samo rade svoj posao.

Infuzioni centar pri opštoj bolnici preuređen je za potrebe liječenja kovid pacijenata i ovih dana pun je do posljednjeg mjesta. U jednom trenutku pacijente su vozili za Zaječar i ne nazire se kraj epidemije.

“Nema teških i lakih dana, jer svakog bijemo istu bitku. Borimo se da svakom pomognemo, a najteže slučajeve šaljemo kolegama u niške kovid centre. Prosjek je da dnevno pregledamo 70 pacijenata, a sjećam se da sam jednog avgusta imala čak 110 pregleda. I da su u pitanju rutinski pregledi, pa je mnogo, a ovdje ljekar mora da bude veoma temeljan, jer stanje začas izmakne kontroli”, kaže za Večernje novosti dr Svetlana Šunjevarić, koja dobro pozjane svoje Aleksinčane jer ih liječi od 1998. godine.

Od prvog pregleda, do terapije, kućne ili bolničke, pa do kontrolnog pregleda, isprati svakog pacijenta. Od početka epidemije najteže joj je bilo kada joj je jedan pacijent preminuo na rukama.

“Bio je težak hronični bolesnik, a korona je toliko brzo razorila organizam da mu nismo mogli pomoći” bolno je sjećanje doktorke Cece.

Pored Aleksinčana, zbrinjavaju i pacijente iz Ražnja, a bile su zadužene i za Dom u Kulini i to je, prema riječima doktorke Katarine, najpotresnije iskustvo. Njih dvije su imale 10.000 pregleda od matra do danas, bez dana bolovanje i odmora.

“Ljekar si i ne smiješ nikoga da ostaviš bez pomoći i to je jedino o čemu razmišljam. Nemamo smjenu, radimo dok ne pregledamo posljednjeg pacijenta, ali nismo same u ovome. Sa nama su sestre, vozač Hitne pomoći, spremačice i niko od nas nije pobjegao. Tako je i u drugim sredinama jer smo u kontaktu s kolegama iz Vranja, Leskovca, Pirota…”, kaže doktorka Katarina, koja priznaje da se još ne usuđuje da planira šta će prvo uraditi za sebe kada prođe korona.

“Ne usuđujem se da prognoziram šta nas čeka, niti je to naš posao. Samo moram da poručim da nam prijaju pohvale, ali bi nam puno više značilo kada bi se narod više čuvao”, kažu ove hrabre doktorke.

Ne hvale se, a pravi heroji

“Iako radim sa Cecom i Kaćom, i dugo ih poznajem, iznova se stalno pitam odakle crpe snagu da sve ovo izdrže. Trud koji one ulažu je nemjerljiv, kao i cijelog tima oko njih. Nažalost, one ne objavljuju o sebi na društvenim mrežama, jer i da hoće, nemaju vremena za tako nešto. Cijela njihova ekipa zaslužuje veliko poštovanje. Njih dvije, i sve oko njih koje one povezuju da rade kao jedno, pravi su heroji”, kaže direktor bolnice Goran Vidić.