Šta otkrivaju rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj: Srbe čeka sudbina Mohikanaca

23.01.2022. | 08:20

Posljednji Mohikanac izraz je koji označava jednog od rijetkih predstavnika neke grupe ili pokreta. Nastao je u životu, u stvarnosti, potom prešao u književnost i na film, a onda ponovo u život, u živu jezičku praksu.

Istorijski zapisi govore da su Mohikanci nekada bili veoma poznato indijansko pleme. U 17. vijeku u vrijeme holandske, britanske i francuske kolonizacije današnjih područja Kanade i sjevernih dijelova SAD. Oni su tada bili još uvijek brojni, ali su ih doseljenici postepeno potisnuli sa njihovih vjekovnih staništa dok konačno nisu potpuno uništeni. Posljednji Mohikanci izumrli su u jednom od indijanskih rezervata. Da li se istorija i danas ponavlja, ali na prostorima Hrvatske. Rezultati popisa stanovništva u ovoj zemlji upravo govore da bi jednu takvu neslavnu i tragičnu sudbinu mogla da doživi i srpska nacionalna manjina u ovoj zemlji. Za razliku od Mohikanaca koji su se našli pod udarom doseljenika Srbi u Hrvatskoj decenijama nestaju s ovih prostora, što zbog ekonomskih razloga, to i zbog društvenih okolnosti, te maćehinskog odnosa države prema njima kao građanima nultog reda.

Nestanak

Iako još nisu objavljeni detaljni rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj kada je riječ o nacionalnoj strukturi, gotovo je sasvim jasno da Srba neće biti trećina ni u onim mjestima gdje su uvijek bili u većini. Procjene ukazuju da bi to moglo zadesiti Srbe širom ove zemlje, od Slavonije, Like do Banije i Korduna, pa i u samom Vukovaru. Prve analize govore da je srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj za 20.000 manja nego 2011. godine, a čak 40.000 u odnosu na prvu godinu trećeg milenijuma.

Do 1991. godine u Hrvatskoj je živjelo oko 580.000 Srba i oni su činili nešto više od 12 odsto od ukupnog broja građana Hrvatske. Sve se promijenilo nakon te godine, te nastavljeno i tokom novog milenijuma. Prema popisu iz 2001. godine Srba u Hrvatskoj je bilo 201.631, odnosno 4,5 odsto. Deset godina kasnije taj brojka je pala na 186.633. Preliminarni podaci popisa iz 2021. ukazuju da je ovaj negativni trend “nestanka” Srba sa ovih prostora nastavljen.

Sagovornici “Glasa Srpske” upozoravaju kako bi ovaj nestanak, kako fizički tako i identitetski, sigurno da ubrza i činjenica da bi Srbi nakon ovog popisa mogli da izgube i ustavom zagarantovano pravo na dvojezičnost, službeno i ustavom zagarantovano pravo na pismo i srpski jezik, a što im je do sada bilo omogućeno u onim sredinama u kojima su činili jednu trećinu lokalnog stanovništva.

Smatraju kako srpska zajednica u ovoj zemlji trenutno proživljava novi egzodus, a koji će u narednoj deceniji sigurno samo dodatno produbiti. Navode kako je propao projekat povratka i “opstanka” Srba u Hrvatsku, jer nedostatak posla i stalni pritisci bazirani na nacionalnoj osnovi doveli su do toga da ne samo da se Srbi ne mogu vratiti, već da i ono malo preostalih odlazi.

Ustavni zakon iz 1991. godine bar je u nekim sredinama omogućio da Srbi učestvuju u vlasti i da imaju ravnopravni položaj da dođu do posla i koriste svoje pismo i jezik, ali sada će i to biti dovedeno u pitanje.

Treba podsjetiti da je usvajanje ustavnog zakona bio preduslov za Hrvatsku da uđe u EU, iako do sada nije bio u potpunosti poštovan u Vukovaru, ali i mnogim drugim mjestima. Ako popis pokaže, u što nema sumnje, da u mnogim mjestima Srba više nema ni trećina, biće to novi pritisak na srpsku zajednicu. Kako se iz Hrvatske iseljavaju i Srbi i Hrvati taj negativni trend svakako će se zadržati, ali s većim posljedicama baš po srpsku zajednicu.

Egzodus

Srđan Milaković, odbornik Demokratskog savjeta Srba u Gradskom vijeću Vukovara i bivši zamjenik gradonačelnika ovog grada, kaže kako je i prije ovog popisa stanovništva bilo jasno da su demografski podaci generalno katastrofalni, pogotovo za srpsku zajednicu, a što je rezultat, kako je istakao, posljedica prije svega političke i društvene klime.

– Priče kako Srbi nakon ovog popisa neće moći koristiti i neka ustavom zagarantovana prava mene pretjerano ne zabrinjava, jer mi ih ni do sada nismo mogli u punom kapacitetu koristiti. Znači neće biti suštinskih promjena, osim činjenice da nas je iz godine u godinu na ovim prostorima sve manje. Ponekad se osjećam kao Mohikanac – kaže Milaković.

Nažalost, negativna klima prema Srbima se decenijama ne mijenja. Uz sve ove nedaće, a posebno one životne i egzistencijalne, za pripadnike srpske zajednice to je još izraženije kroz razne oblike društvene diskriminacije.

– Odlaze mladi, a stari ostaju. I to je veliki problem, jer postoje krajevi koji se nalaze pred izumiranjem. Najgore je u Lici i zapadnoj Slavoniji. Ali i ovdje na istoku Hrvatske gdje Srba još uvijek ima u određenom broju evidentni su negativni trendovi, pa je tako u posljednjih deset godina u mjestima koja gravitiraju oko Vukovara populacija Srba se smanjila za nešto manje od 30 odsto. Tu prije svega mislim na Borovo, Negoslavce i Markuševec. Naravno tu je i Vukovar, ali taj pad je u ovom gradu nešto manji. Stanje u ovom gradu je i dalje nepromijenjeno. Političke tenzije su gotovo konstantno prisutne. Pored toga Srbi teško imaju mogućnost da se zaposle u nekoj od javnih službi ili ustanova. Jednostavno u potpunosti smo marginalizovani. U svakom pogledu – istakao je Milaković.

Mišljenja je kako ni budućnost ništa dobrog ne donosi, a pogotovo što je trend iseljavanja mladih, a pogotovo nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, svakim danom sve veći.

Crne prognoze

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta kaže da preliminarni rezultati popisa u vezi sa nacionalnom strukturom u lokalnim samoupravama i na nivou županija za njega ne predstavljaju nikakvo iznenađenje, te da su one posljedica niza faktora.

– S jedne strane dio lokalnih samouprava gdje su Srbi bili apsolutna većina najvjerovatnije će pasti ispod jedne trećine Srba u ukupnom broju stanovništva opština i gradova, a to je i ključni uslov da Srbi mogu da koriste dvojezičnost, odnosno da u službenoj upotrebi imaju srpski jezik i ćirilicu. S druge strane, u prethodnih desetak godina imali smo formalno broj Srba, na primjer u Vukovaru bio je iznad jedne trećine, odnosno nešto više od 34 odsto, ali aktuelna vlast u Vukovaru je faktički suspendovala status grada Vukovara i ta odredba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina nije se ni koristila u slučaju Vukovara – navodi Linta.

I u najvećem broju ostalih lokalnih samouprava Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine bio je mrtvo slovo na papiru, a sada će, kako ističe Linta, to biti i sa formalno pravne strane.

– A šta su tu ključni razlozi ovako tragičnog položaja preostalih Srba u Hrvatskoj? S jedne strane, Hrvatska nije ništa učinila na ekonomskom, društvenom, infrastrukturnom i socijalnom razvoju krajiškog područja odakle su Srbi protjerani. Umjesto toga su vršili opstrukciju. A drugi razlog je jedna antisrpska atmosfera koja dominira u Hrvatskoj, a posebno nakon ulaska u EU, gdje je prisutna konstantna rehabilitacija ustaštva – kaže Linta.

Na veoma mali stepen povratka Srba u Hrvatsku uticale su, kako dodaje, i razne prijetnje i zastrašivanja.

Kada su u pitanju razni trendovi iseljavanja i generalno starosna struktura stanovništva, Linta kaže da ni u ovom pogledu nisu nimalo optimistične prognoze.

– Tendencije su veoma loše. Strateški cilj određenih društvenih grupa je da za 20 godina ili 30 godina kažu kako u Hrvatskoj faktički i nije ni bilo Srba, osim u tragovima – ističe Linta.

Tu situaciju bi, prema njegovom mišljenju, jedino mogla promijeniti aktivna politika države Srbije, otvaranjem suštinskog dijaloga sa Hrvatskom vezanog za imovinska i stečena prava, kao i insistiranjem na poštovanju vladavine prava, zatim upućivanjem protesnih nota prilikom hapšenja Srba, insistiranjem na politici reciprociteta, pružanjem pomoći Srbima koji budu uhapšeni, kao i konkretna pomoć srpskim povratnicima.

– Da bi se donekle zaustavili svi ovi negativni trendovi potrebna je jedna aktivna srpska politika. Da postoji posebna državna institucija koja bi se bavila Srbima u regionu, sa ozbiljnim budžetom i stručnjacima. To bi jedino moglo u određenoj mjeri da smanji negativne trendove – poručio je Linta.

Nove oluje

Politička i ljudska prava srpskog naroda u Hrvatskoj iz godine u godinu analizira Napredni klub iz Beograda, koji predvodi istoričar Čedomir Antić. U posljednjem izvještaju, u kojem je sumirano stanje u 2021. godini, naglašeno je da su Srbi u Hrvatskoj i dalje predmet diskriminacije po nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj osnovi na svim nivoima tamošnjeg društva i institucija što je vidljivo iz podatka da su predmet 50 odsto slučajeva zločina iz mržnje. I u tom dokumentu izražena je bojazan da će novi popis pokazati da je broj Srba opao za još 20.000.

Prema popisu stanovništva, održanom u aprilu 2011. godine, u Hrvatskoj je živjelo 186.633 Srba. Navodeći te podatke, ocijenjeno je da je prebrojavanje pokazalo da je, uprkos stalnim uvjeravanjima hrvatskih vlasti da se radi na povratku srpskih prognanika, te da je veliki novac uložen u obnovu imovine i povrat otetih nepokretnosti, broj pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj smanjen za 14.998 u odnosu na 2001.

– Prema hrvatskim popisima stanovništva, broj Srba u Hrvatskoj smanjen je za bar 395.030 (66 odsto) u odnosu na 1991. godinu. Od 2003. do danas, broj Srba koji napuštaju Hrvatsku stalno prevazilazi broj povratnika. Uz to, prosečna starost Srba u Hrvatskoj je 53,1 godina, što je za 12 godina više od prosečne starosti ukupnog stanovništva hrvatske – piše u izvještaju Naprednog kluba, tradicionalnog objavljenog početkom avgusta, u danima u kojima se obilježava progon Srba tokom 1995. godine u akciji “Oluja”.

U prilog sumnji da će najnoviji popis pokazati nastavak trenda opadanja srpskog stanovništva, ali i ukupnog stanovništva u Hrvatskoj, navedene su i poruke sa onlajn tribine “Demografija: koliko nas je još ostalo?” iz maja 2021. u organizaciji Srpskog privrednog društva “Privrednik”. Filip Škiljan iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu ocijenio je da će po predstojećem popisu u Hrvatskoj biti 3,8 miliona stanovnika ili deset odsto manje nego 2011, dok će Srba zbog velikog mortaliteta i malog nataliteta biti od 168.000 i 169.000, a ako se uračunaju posljedice potresa, brojka bi mogla biti i 165.000.

Dat je osvrt i na imovinsko-pravne i infrastrukturne probleme s kojima se Srbi povratnici suočavaju, uključujući i taj da su pojedina srpska sela i dalje bez struje. Problem nejednakog infrastrukturnog razvoja je, navodi se, posebno očigledan u Sisačko-moslavačkoj županiji u kojoj ima mnogo povratnika, a koja je jedna od ekonomski najzapuštenijih regiona Hrvatske.

– Srbi i dalje imaju problem s povratkom imovine koja im je oteta ili uništena u ratu, a sudski procesi su spori. Jedan pozitivan pomak ogleda se u odluci o prodaji stanova u vlasništvu Hrvatske čije je stupanje na snagu bilo 16. jula 2021, a kojom je, pored ostalog, smanjena otkupna cena kvadrata stana što bi trebalo da omogući bivšim nosiocima stanarskog prava, i drugim korisnicima stambenog zbrinjavanja, da otkupe stanove i kuće koje je država posle rata dodelila u najam etničkim Hrvatima – stav je autora i analitičara.

Problem jeste i to što se još ćirilica izjednačava sa “agresorskim pismom” i upotreba sistematski suzbija, preko nacionalističkih i fašističkih medijskih kampanja, tako i kroz nepostupanje državnih organa. I Odbor ministara Savjeta Evrope upozorio je Hrvatsku da srpski jezik i ćirilica nisu dovoljno zastupljeni u jedinicama lokalne samouprave i pozvao državne vlasti da podnesu izvještaj o preporukama za njihovo sprovođenje do 1. marta 2023. godine.

– Tako i danas u Vukovaru i pored toga da su ispunjeni zakonski uslovi ćirilične table i natpisi i dalje nisu vidljivi, odnosno prelepljeni su hrvatskim zastavama. Neke jedinice koje su obavezne da uvedu srpski jezik jer Srbi čini više od trećine stanovništva i dalje nisu uskladile statut (Gračac) ili su to učinile, ali dvojezičnost ne primenjuju (Vrbovsko i Donji Kukuruzari), čak ni postavljanjem dvojezičnih ploča na zgradu opštine – navedeno je u ovoj analizi.

Negativni trendovi

Prema preliminarnim rezultatima popisa održanog tokom prošle godine u Hrvatskoj živi 3.888.529 osoba, a što je za oko 10 odsto manje nego prije deset godina. Kako je objašnjeno iz Državnog zavoda za statistiku smanjenje broja stanovnika posljedica je prirodnog kretanja stanovništva u razdoblju od 2011. do 2020. godine, ali i negativnog prirodnog priraštaja. Očigledno Hrvatskoj nije koristio, bar kada je riječ o demografiji, ni ulazak u EU jer je od tada izgubila čak 400.000 stanovnika, a od osamostaljenja 1991. godine do danas – milion.