Šta stoji iza Trampove poruke Beogradu i Prištini

13.11.2021. | 20:09

Situacija na Balkanu po svoj prilici zanima ne samo aktuelnu američku administraciju već i onu prethodnu, što govori poruka bivšeg predsjednika Donalda Trampa ljudima u Srbiji i na Kosovu da „istorijski dogovori postignuti za vrijeme njegovog mandata ne smiju biti napušteni”. Pitanje je – šta zaista stoji iza ove njegove poruke Beogradu i Prištini?

Kako za Sputnjik kaže politički analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić, ovakav istup bivšeg predsjednika SAD nije dio uobičajene političke prakse u Sjedinjenim Američkim Državama.

„Posmatrano u kontekstu američke unutrašnje politike ovo jeste neobično, jer se bivši predsjednici tradicionalno ne miješaju i ne daju izjave tokom mandata drugog predsjednika, pogotovo vezano za spoljnu i unutrašnju politiku države“.

Kesić kaže da je to bila tradicija koja je važila i koja se vrlo rijetko kršila od strane bivših predsjednika.

„Naime, oni jesu imali više prilika da govore, dobijali su često i novac za to, ali su se rijetko usuđivali da komentarišu neka aktuelna pitanja koja su po definiciji u nadležnosti druge administracije, osim ako je to u kontekstu nekog sećanja ili objašnjavanja zašto su oni nešto radili tokom svog mandata. Ali nikada se nisu ovako direktno nametali u pogledu pitanja koja spadaju u nadležnost sadašnje administracije i njene spoljne politike“, objašnjava Kesić.

Šta stoji iza Trampove poruke

Međutim, kako on dodaje, ako ovu Trampovu poruku posmatramo u kontekstu svega onoga što se dešavalo pred posljednje predsjedničke izbore, odnosno svega onoga što su bivši predsjednici SAD – Klinton, Obama i Buš radili za vrijeme kampanje, poput izlazaka u javnost i osuđivanja Trampa kako zbog unutrašnje politike, tako i zbog spoljne politike i stavova vezano za nacionalnu bezbjednost, čini se da se ta tradicija, na žalost, mijenja.

„Tako sada i Tramp sve više izlazi u javnost i kritikuje predsjednika Bajdena i njegovu administraciju, pa mi se u tom smislu čini da bivši predsjednik ne samo da želi da iskoristi Bajdenovu rastuću nepopularnost kako bi se pozicionirao za ono što svi očekuju, a to je da se kandiduje na sledećim predsjedničkim izborima, već i da želi da pokaže glasačima da je vrlo aktivno uključen u ključna pitanja ne samo unutrašnje politike SAD, već i spoljne. Zato i ovaj njegov posljednji potez sagledavam o okviru te unutrašnje političke rasprave i borbe koja se i dalje vodi u Sjedinjenim Država“, kaže Kesić.

Takođe, primećuje Kesić, treba imati na umu da su bivši predsjednik i ambasador Ričard Grenel Vašingtonski sporazum vidjeli kao jedan od najvećih uspjeha za vrijeme Trampovog mandata, a spor između Beograda i Prištine definisali su u kontekstu nekih dugoročnih sporova između dva naroda koji traje decenijama:

„Oni smatraju da je Tramp napravio nešto što niko prije njega nije mogao, odnosno doveo je dvije strane u poziciju da se dogovore, te da je taj sporazum bio samo prvi korak prema nekom međusobnom dogovoru i priznavanju. Tramp je i tokom predsjedničke kampanje u svakom svom govoru to koristio kako bi pokazao da je sposoban da se bori sa najtežim situacijama koje se tiču međunarodnih odnosa“.

Zbog toga, ali i zato što su sada svi svjesni da Bajdenova administracija nema kapaciteta da se više angažuje na Zapadnom Balkanu, naš sagovornik smatra da Tramp vidi priliku da upre prstom u nešto što je on definisao kao jedan od važnijih uspjeha njegove politike i da istovremeno kritikuje ovu administraciju jer ona ne pokazuje liderstvo u pogledu rješavanja problema između Beograda i Prištine.

U tom smislu, dodaje Kesić, osnovna motivacija za ovakav potez jeste unutrašnja politička borba i mnogo više ima veze sa situacijom u SAD, nego sa situacijom u Srbiji.

Unutrašnji problemi prioritet Bajdenove administracije

Na pitanje, da li je za vrijeme Trampove administracije zvanični Beograd ipak mogao malo lakše da diše, imajući u vidu angažovanje Bajdenovog izaslanika Garijela Eskobara na ovim prostorima i poruke koje šalje, Kesić kaže:

„Nisam siguran. Ja sam jedan od rijetkih koji sa dolaskom Bajdena nije očekivao neke velike promjene kada je riječ o spoljnoj politici SAD i politici prema Zapadnom Balkanu jer sam gledao širi kontekst svih problema sa kojima nova administracija mora da se izbori. Tu su na prvom mjestu, naravno, unutrašnji problemi koji su u međuvremenu samo narasli jer se sa dolaskom Bajdenove administracije situacija u SAD još više iskomplikovala. Imamo sve veće probleme, pogotovo ekonomske, a ova administracija svakoga dana pokazuje da je maltene u nekoj fazi kriznog menadžmenta i teško se snalazi sa svim krizama“.

Kada je riječ o spoljnoj politici, Kesić priznaje da se vidi nešto što on nije očekivao do te mjere, a to je da postoji kontinuitet nekih ključnih politika Donalda Trampa:

„Na primjer, mislim na povlačenje iz Avganistana ili korišćenje Trampove rečenice da Amerika nikada više neće koristi svoju vojsku i vojnu moć da gradi države bilo gdje u svijetu. Takođe, demokrate i Bajden se nisu okrenuli multilateralizmu vezano za trgovinska pitanja i više niko o tome i ne priča, a sećamo se da je poruka „Amerika na prvom mjestu“ bila jedna od ključnih elemenata politike Donalda Trampa“, napominje Kesić.

Iako, kako Kesić dodaje, u regionu Zapadnog Balkana sa pojavom nekog novog američkog funkcionera ili neke nove izjave ljudi počinju da spekulišu da se Amerika više angažuje na ovim prostorima, u suštini nema nikakvih indikacija da SAD ima volju ili mogućnost da se više angažuju, jer su američki prioriteti negdje drugo.

„To što Eskobar sada radi jeste da stvara percepciju da je Amerika ponovo tu prisutna, da je više angažovana, ali ako pažljivo slušate njegove izjave videćete da Amerika i ova administracija vide sebe kao nekoga ko je tu da podrži napore Evropske unije“.

Oni, ocjenjuje Kesić, u tom procesu za sebe ne vide vodeću ulogu, iako bi mnogi to željeli, i zato SAD i Eskobar stalno ponavljaju da će tu da budu u ulozi podrške svemu onome što radi EU, mada ih jako frustrira to što Brisel nije jasno definisao put za članstvo zemljama Zapadnog Balkana koje bi mogle da ostvare u relativno brzom roku.

„U tom kontekstu nema nikakvih indikacija da se bilo šta novo dešava i mislim da Tramp tu vidi prostor koji može da iskoristi, tim prije što on pokušava da iskoristi svaku priliku da pokaže razliku između sebe i Bajdena u smislu da je on sposobniji, aktivniji i da ima više energije i spremnosti da se bavi raznim pitanjima, ne samo unutrašnje već i spoljne politike“, objašnjava Kesić.

Tome u prilog, ističe Kesić, ide i činjenica da je Tramp posljednjih mjeseci imao razgovore sa predstavnicima srpske zajednice u SAD, kao i sa nekim svojim bliskim ljudima koji imaju kontakte unutar srpske zajednice.

„Redovnu komunikaciju sa ljudima iz naše zajednice ima i ambasador Ričard Grenel, ali je on sada osjetio potrebu da pokaže da je spreman da razgovara i sa predstavnicima albanskih zajednica. Naime, on pokušava da predstavi sebe kao nekoga ko je neutralan u ovom pitanju, jer je od strane Albanaca u SAD naišao na veliku osudu i kritiku da je pristrasan i da previše navija za Beograd“, zaključuje Obrad Kesić.

Podsjetimo, bivši predsjednik SAD Donald Tramp je, kako je na Tviteru prenio šef njegove kancelarije za komunikacije Tejlor Badovič, naveo da su ljudi iz Srbije i Kosova prevazišli nevjerovatne prepreke na putu ka ekonomskoj normalizaciji. „Dogovori kojima je posredovala moja administracija su istorijski i ne smiju biti napušteni, životi su u pitanju“, rekao je 45. američki predsjednik i ukazao da je ovaj region previše važan i da su ljudi predugo čekali bilo kakav napredak, da bi sada sve bilo odbačeno.