Stiže i peti izaslanik za zapadni Balkan: Šta donosi Makronov “igrač”?

Da li u zapadnom Balkanu kao ogledalu uticaja velikih sila i Francuska prepoznaje svoju “šoljicu čaja” te da li bi stavovi izaslanika ove zemlje mogli biti kontrateža onima koji ne pokazuju veliki stepen naklonosti prema Srbiji.

Novina u francuskoj spoljnoj politici

Dušan Gujaničić iz Instituta za političke studije vjeruje da je ideja o francuskom izaslaniku samo nastavak razmišljanja Emanuela Makrona koji je prilikom posjete Srbiji konstatovao da je Francuska bila dugo odsutna sa ovog područja o čemu svjedoči i činjenica da je između njegove i posjete posljednjeg francuskog predsjednika Srbiji prošlo 17 godina. Makron je, kaže Gujaničić, uvidio da Francuska kao sila srednjeg obima mora da pored tradicionalnih uporišta kao što su mediteranski basen ili zemlje Magreba, zapadna Afrika, bude prisutna i na drugim područjima, pa i na tzv. zapadnom Balkanu ili Balkanu opšte.

“To bi bilo nešto novo u francuskoj spoljnoj politici. Do sada nije postojao takav okvir zanimanja za zapadni Balkan ali budući da su evropske države, ali i one vanevropske već prisutne na ovom području, Makron je, ako je ova pretpostavka tačna, zaključio da je značajno da Francuska ima svog izaslanika u zvaničnoj institucionalnoj formi koji bi, ako ništa drugo, poslao jaku poruku: Mi smo ovdje, želimo da se pitamo i učestvujemo u rješavanju problema”, kaže Gujaničić uz primedbu da je ovo Makronu drugi i posljednji predsjednički mandat te da vjerovatno ovakvim potezom želi da ostavi korijene dubljeg francuskog prisustva na ovom području.

Ili novi pristup ili pristanak na kopiju SAD

Na pitanje da li bi se aktivnost francuskog izaslanika svodila na simboličko prisustvo ili bi Francuska mogla da se nametne kao korektiv drugima, i samostalni faktor rješavanja problema na zapadnom Balkanu, Gujaničić kaže da je svrha francuskog prisustva donošenje neke dodatne vrijednosti, kvalitativno nove dimenzije ili pristupa. Ukoliko izostane takva platforma, Francuska će, primjećuje, biti samo blijeda kopija SAD, Velike Britanije ili Njemačke.

Francuska bi u nekom normalnom geopolitičkom spletu okolnosti trebalo da bude glas razuma na Zapadu, zapadna država koja bi zbog svoje istorije, prošlosti, uticaja, kulturne moći mogla da predstavlja kontratežu, i svojevrstan most zapadnog dijela svijeta ka ostatku svijeta – ukoliko prihvati ulogu kakvu je nekada imao recimo Šarl de Gol ili ljudi koji malo šire posmatraju stvari.

U korist ili na štetu srpskih interesa?

O tome u kojoj mjeri bi Francuska bila naklonjena Srbiji i srpskim nacionalnim interesima, Gujaničić kaže da to nije pitanje samo za Francusku već i za Srbiju koji mora da u traganju za saveznikom predstavi svoje ideje, razmišljanja i planove, prenosi Sputnjik.

Iako je Francuska zadnjih 20, 30 godina donosila odluke koje su bile na štetu naših nacionalnih interesa, ipak među zapadnim državama ona još slovi za državu sa kojom se može razgovarati u korektnom tonu i na korektnim osnovama. U kojoj mjeri to Francuska želi, može i hoće, zavisi od predsjednika koji kreira spoljnu politiku.

Rječiti izbor ličnosti

Dosta rječit biće i izbor ličnosti za poziciju izaslanika, kao i sfera iz koje dolazi, smatra Gujaničić.

Mnogo će zavisiti od miljea iz koga dolazi, od same ličnosti, od stepena povezanosti sa predsjednikom Republike, povjerenja koje uživa, širine mandata i ovlašćenja koje mu bude bilo dato. Takođe, vidjećemo da li će to biti klasičan diplomata, političar u penziji ili figura koja ima vojnu i obavještajnu prošlost kao što je to engleski slučaj.

Interes bi mogao biti zajednički

Konačno, i Srbija i Francuska bi mogle da pronađu svoj interes.

Interes Srbije bio bi, zaključuje Gujaničić, mogućnost da razgovara sa jednom od rijetkih zapadnih zemalja koja može da sasluša njene stavove i koja neće odmah agresivnim i isključujućim tonom krenuti, a njihov interes bi bio da kao sila srednjeg obima na ovom trusnom i nestabilnom području povrati dio geopolitičkih pozicija.