“Takva sreća, kao da se opet rodio”: U domu Nebojše i njegove majke prvi put zasijala sijalica
09.05.2021. | 17:35Nebojša Tanasković (41) i njegova majka Milanka (72) žive udaljeni od civilizacije, u selu Seocu, čak 40 kilometara udaljenom od Kuršumlije, a njihova tužna priča danas je, poslije previše godina, dobila naznake sreće.
Nebojša i njegova majka od subote po prvi put u životu imaju struju u kući. Za jedinu Nebojšinu želju, da mu makar jedna sijalica zasija u domu, pobrinuli su se humani ljudi koji su uplaćivali novac za Tanaskoviće, a dio pomoći dao je i frizer iz Kuršumlije, Goran Nešić, koji je doprinio kupovini solarnih panela, zbog kojih će, kako su se našalili, dom ove porodice sijati kao aerodrom.
“Ne možete da zamislite koja je to sreća bila kada je sijalica zasijala u njihovoj kući. Nebojša je bio toliko srećan… Ne znam kako to ni da objasnim. Kao da se ponovo rodio”, kaže za Telegraf.rs humanitarac iz Kuršmlije, Dejan Marković (Milošević) koji je i pokrenuo akciju prikupljanja pomoći Tanaskovićima, koji nerijetko nisu imali ni šta da jedu.
Tanaskovići su dobili i televizor, što je za Milanku i Nebojšu bio poseban doživljaj, jer se sa malog ekrana u njihovom domu nikada nije čuo zvuk.
Čarape na poklon
Dejana i njegovog prijatelja Gorana posebno je ganuo sam gest Nebojšine majke Milanke, koja je, u znak zahvalnosti zbog njihove pomoći, koja im je konačno vratila osmjeh na lice, poklonila po par vunenih čarapa.
“To je zaista bilo emotivno. Te čarape su stare toliko da ni Milanka ne zna da kaže kada ih je plela. Vjerovatno prije 10, 15 godina i to od vune njihovih ovaca, to su vrlo kvalitetne čarape koje planiramo da damo na licitaciju, a novac od njih namjenimo nekoj drugoj porodici koja živi u teškim uslovima”, priča Marković.
Kako kaže, novca za Tanaskoviće treba još, jer je potrebno izvesti radove na samoj kući, koja je stara i oronula.
“Imaju zemljani pod, i to mora da se srijedi, a mora i da se kreči, da se sredi fasada. Nadam se da će biti još dobrih ljudi koji će uplatiti novac za ovu porodicu. Da podsjetim, njihova kuća je od glavnog puta udaljena oko 7, 8 kilometara, a on je zimi potpuno neprohodan. Da bi se stiglo do njih, u tim hladnim mjesecima moguće je samo frezom”, ističe sagovornik.