Teška sudbina! Luka ima tek sedam godina i već zna šta je siromaštvo, bolest, glad

28.04.2021. | 09:40

Mali Luka iz Kuršumlijske Banje ima svega 7 godina, a već jako dobro zna šta znače one najteže i najsurovije riječi koje djeca nikada ne bi trebalo da upoznaju: siromaštvo, bolest, glad…

Ovaj predivni pametni dječak ne može da ima bezbrižno i srećno djetinjstvo kao njegovi vršnjaci, jer Luku, tako malog, već muče pitanja poput nemaštine i borbe za jedno parče hljeba. Jer Luka nema tatu, a u dotrajaloj kući, u nehumanim uslovima, živi sa bolesnom mamom i bakom Nadom Simonović.

Njihova stara kućica koja ima dvije prostorije smještena je u Kuršumlijskoj Banji, u kojoj danas živi ne više od 15 ljudi. Baka Nada još nema uslova za penziju zbog godina, a posla nema – ima dijabetes i srčane probleme, te je njeno zdravstveno stanje ozbiljno narušeno. Živjeli su, moglo bi se reći, koliko-toliko pristojno dok je njen suprug bio živ, a kćerka radila. Najprije je prije nekoliko godina Lukin deda preminuo, a potom se razboljela i njegova majka koja ima psihičke probleme, poslije čega su ostali bez ikakvih primanja.

“Nemaju nikakva primanja, imaju dug za struju od 11.000 dinara. Žive u potpuno nehumanim uslovima od danas do sutra. Prinuđeni su da nekada jedu samo suvu koru hljeba. Nisu imali ništa da jedu kada smo ih posjetili. Baka Nada je plakala, kaže tu neki komšija im da da imaju za ručak. Šta skuva njegova žena, to pojedu i oni”, kaže za Telegraf.rs humanitarac iz Kuršumlije, Dejan Marković (Milošević).

Pješke pređu i više od 20 kilometara

Ovoj porodici još veći problem predstavlja sama udaljenost od Kuršumlije, najbližeg grada, gdje se nalazi i prva prodavnica, Lukina škola…

“Luka ide u školu u Kuršumliji udaljenoj od njih 11 kilometara. Na sreću, škola je obezbijedila prevoz djece, ali baka i mama nemaju kako da odu do prodavnice. Koliko su samo puta išle pješaka…”, priča sagovornik Telegrafa. Marković navodi da je životna priča ove porodice veoma teška i apeluje na sve ljude dobre volje da pomognu.

“Od namještaja skoro da nemaju ništa, kuhinja je potpuno uništena, imaju neki stari šporet i frižider… Najgore od svega je što Nada nema ni za lijekove, a Luki nemaju odakle da spreme užinu. On je, inače, kako kaže, odličan đak i sve razumije. Najveća mu je želja da ne bude gladan jer često jeste. Kaže da jede ono što mu baka donese. Stidi se pomalo, a i plašljiv se. Plaši se za majku, jer je vidio da je bolesna”, ističe ovaj humanitarac.

Kako dodaje, baka je pokrenula postupak za dobijanje socijalne pomoći, ali dok se to ne riješi, ovoj porodici je hitno potrebna pomoć u vidu hrane, odjeće i namještaja.