“Tražim sestru jednojajčanu bliznakinju”: Ovaj oglas je podigao Srbiju na noge FOTO

24.01.2021. | 12:45

Ljiljana Janković (24) imala je samo 7-8 godina kad je saznala da je imala sestru bliznakinju. Od tada želi da je pronađe, a sada je njen post na Fejsu pokrenuo cijelu Srbiju da traga za misterioznom djevojkom.

“Tražim sestru jednojajčanu bliznakinju”, objavila je na Fejsu, a njen post podijelilo je više od 12 hiljada ljudi.

U njemu je naveden datum rođenja (21. mart 1993.), kontakt, ali i strašne okolnosti zbog kojih su sestre razdvojene.

“U aferi nestalih beba u porodilištu Betanija Novi Sad 10 dana nakon rođenja su rastavili mene i moju sestru. Ukoliko neko prepozna sličnost molim vas da me kontaktira”, navela je Ljiljana Janković, a u razgovoru za portal Nova.rs ispričala je kako je krenula njena potraga.

“Stalno su se dešavale neke čudne situacije. Cimerka, koja me je jako dobro znala u raznim izdanjima, zvala bi da me pita što joj se nisam javila na ulici, a ja bih u tom momentu bila na faksu. Ljudi su pričali da su me vidjeli na nekim mjestima na kojima nisam bila. To se dešavalo bar dvaput godišnje”, prisjeća se Ljiljana, koja je zbog toga i pomislila da je u pitanju njena sestra bliznakinja koja je blizu.

“Sigurna sam da je tu negdje. Ako ne u Vojvodini, onda u Srbiji ili u inostranstvu, ali je put vraća u Srbiju. Mnogo ljudi mi se javilo. Ja sam se prvo nadala da će mi neko javiti njeno ime i prezime, ali sam onda shvatila da bih ja da sam njena prijateljica prvo njoj javila. Zato želim da ova poruka stigne do nje, da sazna da je neko traži i nadam se da će se javiti. Cilj mi je da se sastanemo, svjesna sam da ne može da bude kao da smo odrasle zajedno”, kaže Ljiljana, koja ima tri godine starijeg brata.

Da ima i sestru, jednojajčanu bliznakinju, saznala je još u osnovnoj školi, roditelji su joj rekli.

“Oni su prvo zaista vjerovali da je jedno dijete preminulo, ali kad je krenula afera nestalih beba, počeli su da razmišljaju o tome šta se zapravo desilo”, priča Ljiljana svoju porodičnu tragediju.

“Bili su jako mladi, mama je imala samo 22 godine kad nas je rodila. Mi smo iz Sremske Mitrovice, ali se porodila u Novom Sadu jer nije bilo inkubatora. Sve je prošlo kako treba, ali su joj rekli da bebe moraju da ostanu u inkubatoru i da može svakog dana da zove da vidi kako napreduju. Zvala je i davali su joj podatke o bebama svakog dana, a onda su joj 31. marta javili da je jedna beba preminula i da su poslali telegram. Taj telegram nikad nije stigao. Moji roditelji su došli, mislili su da sam ja preminula, jer sam bila sitnija, i pošto im je bilo čudno što su izgubili krupniju bebu, tražili su da vide tijelo. Rekli su im da to nije praksa, da će bolnica sve srediti i da oni tijela preminulih beba kremiraju. Dali su im da potpišu nešto, što su oni i uradili, jer u Novom Sadu nisu znali ni gdje je matičar, i poslali ih kući uz reijči ‘Mladi ste, imaćete još djece’…”, priča Ljiljana, i dodaje da joj je mama kasnije priznala da je uvijek imala osjećaj da je to dijete živo, ali da se plašila to da kaže.

Nakon što je krenula priča o nestalim bebama, i njeni roditelji su podnijeli tužbu, ali su dobili rješenje da je slučaj zastario i da nije bilo istrage. Ipak, Ljiljana je krenula svoju potragu. Kaže da godinama za Novu godinu želi samo da se susretne sa svojom “drugom polovinom”.

“Ne znam kako to da objasnim, razgovarala sam s drugim blizancima, mislim da samo oni to razumiju. Kad si srećan, nekako nisi do kraja. Kad si tužan, isto. Vjerujem da ću biti kompletna kad je nađem”.