U kapelu dopremljeni sanduci tragično nastradalih djeda i dvije unuke: Tinu i Saru pod ruševinama našli s rukom u ruci
04.11.2024. | 14:37Valentina (9) i Sara (5), koje su sa dekom Đorđem (53) u trenutku urušavanja konstrukcije Željezničke stanice u Novom Sadu bile ispod biće sahranjene sutra, 5. novembra u 13 časova na Donjem Šanačkom groblju u Kovilju.
Deka i unuke će zajedno biti sahranjeni.
Đorđe se, čvrsto držeći djevojčice za ruke da mu se ne otrgnu i ne istrče na kolosjek, zaputio u Loznicu kod drugog djede Branka Matića povodom drugog dana porodične slave Svetog Luke. Ni smrtonosni betonski dijelovi nadstrešnice koji su iznenada, sa visine od desetak metara pali na njih i smrvili ih, nisu uspjeli da raspletu ruke djeda i unučica.
Praćeni jaucima rodbine, dva mala i jedan veliki sanduk dopremljeni su u koviljsku kapelu. Najteže je bilo Đorđu, Tininom i Sarinom ocu, koji je prije toga morao da skupi snagu i identifikuje tijela kćerki i svog oca čije ime nosi.
– Samo on, od svih nas, vidio je tijela. Mi ostali nemamo snage za to. Od tada nije ni riječ progovorio. Svi smo mi još od petka pod sedativima, bez njih ne bismo ni izdržali ovoliku tugu – jedva čujnim glasom rekao je Branko Matić, a zatim zajecao:
– Srce mi je prepuklo kad mi je jedan spasilac rekao da su prijatelja, Tinu i Saru pod ruševinama našli smrvljene, ali s rukom u ruci. Prijatelj ih ni mrtav nije ispuštao – istakao je on.
U kuću porodice Firić neprestano dolaze komšije, znani i neznani mještani Kovilja, naselja sa oko pet hiljada žitelja, tridesetak kilometara udaljenog od Novog Sada. Trostruka nesreća porodice Firić zaparala je svaku dušu.
Porodice Firić i Matić zahvalne su i gradu Novom Sadu koji je doneo odluku da pomogne porodicama i snosi troškove svih sahrana. Pod ruševinama nađeno je 14 žrtava, sedam muškaraca i isto toliko osoba ženskog pola, a troje povrijeđenih i dalje su u kritičnom stanju i za njihove živote bore se ljekari u Kliničkom centru Vojvodine. I Javno preduzeće „Čistoća“, u kojem je Đorđe Firić bio zaposlen, ponudilo je pomoć porodici.
– Mnogo nam to znači. Nisu ni oni ovdje u Kovilju u dobrom materijalnom stanju, a ja u Loznici živim od invalidske penzije i uzgajanja jagoda – veli Branko.
Dirnulo ga je, kaže, što i njegovi Lozničani izražavaju poštovanje povodom tragedije njegove porodice. Njegova sestra Sanja Lazić javila mu je iz Loznice da joj pošalje slike djevojčica i djeda Đorđa, da ih uvećaju, odštampaju i istaknu dok na gradskom trgu budu palili svijeće za njihove duše, prenosi Telegraf.