Mnogi mediji sa “čizme” iznose različite zanimljivosti iz knjige, a posebno zanimljiv bio je sukob sa Patrikom Vijerom iz oktobra 2000. godine.
Tada su u duelu Lacija i Arsenala u Ligi šampiona Vijera i Mihajlović imali okršaj na terenu, iz kog je Srbin izvukao deblji kraj.
“Jedna stvar koju ne bih ponovio desila se tog oktobra 2000. godine. Kada sam igrao fudbal, pljuvao sam igrače i dijelio laktove i uvrede. To se desilo i Vijeri”, piše Mihajlović i nastavlja: “Rekao sam mu ‘jeb**i crnčugo’ i dobio sam suspenziju od tri utakmice. Pogriješio sam, i to puno. Ali, on je mene nazivao ‘je***im ciganinom’ tokom cijele utakmice”, istakao je Siniša,
On je dodao da ne postoji takva stvar, kao što je rasizam prema Srbima.
Mihajlović je za Korijere dela Sera ispričao da ga je borba sa leukemijom promijenila.
“Postao sam bolji čovjek. Bolest me je ojačala i promijenila. Uživam u svakom trenutku, nije tako bilo ranije. Bolest nije greška, to se dogodi, a ja nisam nikakav heroj. Ja sam bio uplašen čovjek, ali me nije sramota da to kažem”, ističe. Bio je često i na meti navijačkih uvreda.
“To me je pratilo, ti nazivi kao cigansko g***o. Kada sam se razbolio osjetio sam podršku svuda i to mi prija, ali ja jedva čekam da ponovo budem cigansko g***o”, rekao je trener Bolonje.
Jedan dio knjige posvećen je i prijateljstvu sa bivšim vođom navijača Crvene zvezde Željkom Ražnatovićem Arkanom.
“U početku me privukao njegov šarm đavola, a kasnije smo postali veliki prijatelji. Nikada neću dijeliti neke stvari kakve je on dijelio, ali neću ni poricati prijateljstvo sa njim. I to je dio mog života”, rekao je Mihajlović.
