IN MEMORIAM Nenad Ćuković – golman, humanista, veliki čovjek

22.08.2021. | 13:23

Legendarni golman Ozrena iz Petrova, nekadašnji prvotimac Modriča Maksime i dobojskog Željezničara, tragično je nastradao juče u saobraćajnoj nesreći.

Ne grmi često iz vedrog neba, ali je u noći između petka i subote zadrhtala čitava dobojska regija, zanijemila je fudbalska Republika Srpska. Baš kao grom iz vedrog neba odjeknula je teška i tužna vijest: u saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Vukosavlje-Odžak (u Federaciji BiH) smrtno je stradao Nenad Ćuković, nekadašnji fudbalski golman, kršni delija i ponos fudbalske Modriče i Ozrena.

Rođen je 4. avgusta 1986. godine u Sarajevu, ali je koju godinu kasnije napustio rodni grad. Imao je samo šest godina kada mu je otac Rasko poginuo u nesrećnom ratu, a on sa majkom Zagorkom i bratom Davorom svoj novi život započeo da živi u Modriči. Bio je član zlatne generacije juniora Modriče koje je 2004/05. godine bila šampion BiH, prvak Republike Srpske i osvajač juniorskog Kupa BiH. Bio je super talentovan i pouzdan golman. Karijeru je nastavio u Ozrenu iz Petrova, tu se zaljubio i sa suprugom Gordanom izrodio Milicu (11) i Mihajla (8). Prije deset godina doživio je tešku saobraćajnu nezgodu sa brojnim povredama glave, ali je iz svega toga izašao kao pobjednik. Od tada je njegova potreba da pomaže svima koji podršku trebaju bila još izraženija. Svoj humanitarni rad oplemenio je i višestrukim davalaštvom krvi. A fudbal? Bez njega nije mogao, pa je branio gol Ozrena do prije dvije ili tri sezone. Sa kojim kilogramom više i kojom godinom pride bio je atrakcija na svim stadionima drugoligaškog zapada, ali on je bio primjer kako se vole fudbalska lopta, Ozren i Petrovo, ali i Modriča gdje se sportski afirmisao.

Dolazio je u grad podno Majne da zagrli majku, da posjeti drugare iz rane mladosti, da se nasmije, kaže kakav dobar vic, da se našali. Bio je veliki veseljak u duši, svjestan da je pjesme i radosti potrebno svima u vremenima koja se najčešće ne hvale.

U petak je izvjesno vrijeme proveo sa suprugom Gordanom, sa djecom, a onda pojasnio da ide do “drugog zavičaja”, pa će se vratiti u Petrovo. Nažalost, smrtno je stradao na magistralnom putu između Vukosavlja i Odžaka. Biće sahranjen na groblju Lužani u Petrovu onda kada brat Davor stigne iz daleke Kanade. Kažu da je majka Zagorka skoro zanijemila od tuge i nevjerice. Djeca svjesna svega, tuguju krišom, u sebi. Majka ih tješi, objašnjava da je do sudbine.

Ako je i do te sudbine, baš je previše!

Cijeli subotnji dan i u Modriči i u Petrovu opraštali su se brojni prijatelji od svog Nenada, od “Zaginog” kako su ga zvali, jer oca skoro da i nije pamtio. Bio je dijete kada su duvali čudni vjetrovi i odnijeli mu oca u vječnost. A on, Nenad, ili “Zagin” iz milošte rastao je pored majke i brata i stasao u dobrog čovjeka i vrsnog sportistu i fudbalskog radnika, izraslog do samog neba.

Nebu se sada vinuo zanavijek!

Živjeće u sjećanjima srodnika i brojnih prijatelja i poznanika Nenad Ćuković. Možda će FK Ozren iz Petrova, zajedno sa Modričom, pokrenuti Memorijal gdje će dječaci da se druže, igraju, stasavaju i zahvaljuju Nenadu Ćukoviću što je fudbalski sport u ova dva mjesta podigao na znatno viši nivo. I vjerno mu služio sve do sudnjeg dana.

Nema više Nenada Ćukovića, velikog fudbalofila i dobričine, lafa života, koji je kroz život brzo hodao i prerano se preselio u vječnost. Slava ti, prijatelju!

Zbogom, veliki!

(Mondo, Slađan Jeremić)