Iz Rusije u Doboj: Ilija Gučmazov čuvar gola Sloge

29.04.2023. | 09:07

Kada je 2015. godine napustio rodni Vidnoje, grad sa 100.000 stanovnika u moskovskoj oblasti, tada 14-godišnji Ilija Gučmazov nije ni slutio da će danas biti stanovnik Doboja i čuvati gol premijerligaša Sloge.

Četiri godine provedene u Španiji, te četiri posljednje u Srbiji i Republici Srpskoj, učinile su da ovaj mladić gotovo preko noći izraste u zrelog čovjeka, koji je u međuvremenu odlično ovladao srpskim jezikom.

– Kada sam otišao u akademiju koja se nalazila u blizini Barselone nije mi bilo lako, jer sam se tada praktično prvi put odvojio od porodice. Međutim, sa mnom je bilo još nekoliko momaka iz Rusije, Kazahstana, Bjelorusije i još nekih bivših zemalja Sovjetskog Saveza, tako da je to sve bilo mnogo lakše podnijeti. Odmah smo uključeni u programa rada i naravno raspoređeni u okolne klubove za koje smo nastupali u tom uzrastu. Tu prvu godinu, koja mi je bila najteža, branio sam za klub Sisters iz Badalone. Druga godina bila mi je mnogo lakša, jer mi je došla majka i ostala u Španiji zbog daljeg školovanja – rekao je Gučmazov, piše “Glas Srpske“.

Tamo je i on nastavio školovanje, a u naredne tri godine nastupao je za San Andreu, Kan Vidalet i Apa Poble Sek, koji su tada igrali Drugu ligu Katalonije.

– Te četiri godine za mene su bile nezaboravno iskustvo, jer sam mnogo naučio, ali nikako nisam mogao da se naviknem na veliki grad, kao što je Barselona i na relativno visoke temperature, tokom većeg dijela godine – nastavio je Gučmazov.

Na nagovor oca 2018. godine došao je na Zlatibor, gdje je održavan ljetni kamp Crvene zvezde.

– Tamo sam trenirao sa svojim uzrastom i dobio mnogo pohvala, ali i ponudu da dođem na pripreme sljedećeg ljeta. Tako sam i uradio. Došao sam na pripreme kadeta Zvezde, dokazao sam se i dobio ponudu da se preselim u Beograd i potpišem ugovor – rekao je Gučmazov.

Nije mu bilo lako da se privikne na mnogo viši nivo treninga nego što je bio u Španiji.

– Jednostavno dok sam bio u Barseloni nisam radio na tako visokom nivou. Uz sve to imao sam i privatne treninge sa nekadašnjim golmanom Beograđana Bojanom Jorgačevićem i mogu da kažem da sam od njega mnogo naučio. Potom sam otišao na pozajmicu u Grafičar, zatim u beogradski Internacional nakon čega mi je istekao ugovor sa Crvenom zvezdom – istakao je mladi Rus.

U avgustu 2021. godine postao je član prvoligaša Srpske, Zvijezde 09 iz etno-sela Stanišići.

– Upravo na nagovor Jorgačevića došao sam u Republiku Srpsku. Dogovoreno je da budem drugi golman i rečeno mi je da ću veću minutažu dobijati u kup utakmicama i u duelima sa nešto slabijim rivalima. Međutim, šansu sam dobio u samo nekoliko pripremnih mečeva i poslije šest mjeseci sam otišao. Krajem februara prošle godine prešao sam u Podrinje, gdje sam takođe bio drugi golman, ali sam mnogo češće dobijao priliku da se dokažem. Tako sam u prošlom prvenstvu za tim iz Janje u veoma važnoj utakmici, upravo protiv Sloge iz Doboja bio na golu i tada smo osvojili veliki bod igrajući neriješeno, 0:0, a ja sam pružio veoma dobru partiju – nastavio je Gučmazov.

Bio je plan da ostaje u Janji, ali u Podrinju nisu nikako uspjeli da mu izdejstvuju radnu vizu.

– Već u septembru sam počeo da treniram sa sadašnjim klubom, a najbolja preporuka mi je bila baš ta utakmica protiv Sloge. Zapamtili su me i evo sada sam član dobojskog kluba sa kojim sam zimus išao i na pripreme u Tursku, a imao sam priliku i da branim u premijerligaškoj utakmici protiv Sarajeva. Nisam bio baš onaj pravi na toj utakmici, ali je mnogo važnije da smo osvojili zlata vrijedan bod u borbi za opstanak – rekao je Gučmazov.

Vjeruje da će Dobojlije i naredne sezone nastupati u Premijer ligi.

– Imamo lijepe šanse da sačuvamo sadašnji status. Nismo dobro započeli proljeće, ali nas je onda pozitivno prodrmao dolazak novog trenera Vlade Jagodića. Psihički smo se digli, ostvarili nekoliko dobrih rezultata i na odličnom smo putu da ostvarimo cilj. Kako je došao Jagodić malo više radimo na taktičkom aspektu i to je počelo da daje rezultate – izjavio je Gučmazov.

Ugovor sa Dobojlijama mu ističe na ljeto, ali ne bi imao ništa protiv da ostane u ovom klubu.

– Ovdje mi je jako lijepo. Ljudi su kao i svuda u Republici Srpskoj i Srbiji veoma dobri, baš kao i u Rusiji. Mentalitet mi odgovara, kao i to što Doboj nije veliki grad. Naime, ne volim baš metropole poput Moskve i Barselone, gdje je sve mnogo užurbano i gdje svi negdje kasne. Volim male gradove, a baš takav je Doboj ili prije toga Janja i Bijeljina – nastavio je Gučmazov.

Još jedan dodatni razlog zbog čega bi volio da ostane je hrana.

– I dok sam bio u Srbiji, ali i ovdje uvidio sam da ljudi mnogo više nego koda nas u Rusiji jedu pečeno meso, a veoma često i meso sa roštilja. To je nešto što bih mogao stalno da jedem i sigurno je da bi tako i bilo da nisam sportista. Međutim, sada se moram suzdržavati, ali ipak ponekad pojedem nešto sa roštilja – istakao je Gučmazov.

Njegov zaštitni znak su kratki rukavi u kojima uvijek brani.

– Nije to neki moj fetiš, nego jednostavno mi je vruće. U Rusiji je mnogo hladnije nego ovdje, a pogotovo u Španiji. Zato branim u kratkim rukavima, jer se tako mnogo lagodnije osjećam – dodao je na kraju Gučmazov.

Akinfejev

Dugogodišnji ruski reprezentativni golman Igor Akinfejev, koji i danas sa punih 37 godina uspješno brani mrežu CSKA, baš kao i Ilija Gučmazov rođen je u Vidnojeu.

– Naravno da bi svaki mladi golman iz Rusije želio da postigne ono što je moj sugrađanin, ali za to stvarno treba mnogo truda i odricanja. Nadam se da ću se bar jednog dana približiti njegovom kvalitetu – naglasio je Gučmazov.

Nikola Borjan

Dok je trenirao u mlađim kategorijama Crvene zvezde upoznao je i Nikolu Borjana, rođenog brata prvog golmana Beograđana Milana Borjana.

– I on je golman, ali je čak 17 godina mlađi od brata. Tolika razlika je i između mene i mog brata, koji je sam majkom u Španiji i ima četiri godine. Nedostaje mi porodica, a brat najviše. Kada god imamo priliku da budemo zajedno iskoristimo je, iako živimo u tri države. Otac u Rusiji, majka sa bratom u Španiji, a ja ovdje – istakao je Gučmazov.