“Ne mogu da pričam jer su mi jedva spasili jezik od amputacije. Usta su mi u koncima i jedno vrijeme neću moći da govorim. Ostalo je manje, više sve u redu. Imam krvarenje u mozgu, ali to će da se riješi, samo je potrebno vrijeme. Za sada ne smijem mnogo ni da hodam, pa iz kreveta ustajem samo kad moram do kupatila. Ruke su, hvala Bogu, dobro”, rekao je Ninković za Informer i dodao: “Pod jakim sam lijekovima, pa da budem iskren, rijetko čega se sjećam. Nisam još ni svjestan šta mi se dogodilo. Moji najbliži su me vidjeli, pa su se umirili. Inače su preplakali dva dana, nisu spavali uopšte.”
Prema Ninkovićevim riječima, iz Partizana ga niko nije zvao da pita kako je – i to je ono što vezistu Askolija dodatno boli.
“Zvalo me je mnogo nekadašnjih saigrača iz Partizana, sa nekima se godinama nisam čuo i vidio. Hvala im što su me se sjetili. S druge strane, od zvaničnika iz kluba me niko nije zvao, što je i bolje. To nisu ljudi… ali ne bih sada o njima. Meni je najvažnije da mi je puno mojih Grobara pisalo”, rekao je Ninković.
