Osvojio Zlatnu loptu i potpisao za Real: Zbog povrede zamrzio fudbal i brojao dane do kraja karijere

15.02.2024. | 18:27

Majkl Oven bio je jedan od najboljih centarforova koji su se pojavili na fudbalskim terenima. Omalen i brz bio je nešto potpuno novo u vrijeme kada se igralo sa jakim i robusnim špicevima.

Kao mlada zvijezda Liverpula zablistao je na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, a gol koji je dao Argentincima je oličenje toga kako je igrao kroz cijelu karijeru.

Uslijedile se godine pune afirmacije i maksimalnog napretka, a sa samo 22 godine je osvojio zlatnu lopti čime je sebi trasirao put do fudbalskog krema. Postao je član Real Madrida i čuvene generacije “Galaktikosa” koja je žarila i palila svjetskim fudbalom. Ipak, povrede su ga spriječile da dostigne mnogo više, kasnije kroz karijeru je više bio van terena nego tamo gdje treba da bude, a na kraju je i priznao da je zamrzeo fudbal.

– Mrzeo sam fudbal poslednjih sedam godina svoje karijere, brojao sam dane do penzije. Kad sam prvi put povredio aduktore, moja karijera se zapravo završila. Više nisam mogao davati golove kao onaj protiv Argentine, kada sam s lakoćom preskakao protivnike, sprintao, šutirao i centrirao. Taj igrač tamo bio sam stvarno ja, a nakon mnogih povreda bio sam najbolji što sam mogao biti. Plašio sam se trčanja jer sam znao da mi se kolena mogu raspasti sa svakim sprintom – rekao je svojevremeno bivši igrač Njukasla.

Koliko je njegovo tijelo zapravo bilo istrošeno govori činjenica da je Oven doslovno bježao na dijelove terena gdje je manja vjerovatnoća da će dobiti loptu kako ne bi morao da trči u strahu od nove povrede.

– Najgore je što me je instinkt terao da uvek igram. Rođen sam da budem fudbaler, ali sećam se dana kada sam se plašio da će mi dodati loptu. Nadao sam se da mi igrači neće dodavati lopte. Jedva sam čekao da prestanem. Postavljao sam se na delove terena gde nije trebalo da budem, to nisam bio ja kad sam se nalazio na terenu – sa žaljenjem je izjavio bivši engleski reprezentativac.

Oven je završio karijeru u 34. godini, a posljednji klub mu je bio Stouk siti. Zbog već gotovo hroničnih povreda u sezoni 2012/13 je odigrao svega osam utakmica što mu je bio jasan znak da je tijelo reklo svoje.