Otac Tijane Bošković otkrio suludu priču: Turci tražili da postane Boškoglu

20.10.2023. | 12:41

Iako je najbolja odbojkašica svijeta, uprkos titulama, Tijana Bošković je ostala ista.

Tome svjedoči prilog emitovan u emisiji „Prvi red“ koja je posjetila rodni kraj najbolje srpske odbojkašice i od Tijaninog oca saznala veoma zanimljive detalje njenog odrastanja. Ljupko kaže, da je veoma ponosan na ćerku, ne samo što je najbolja igračica svijeta, već zato što je uprkos popularnosti ostala čvrsto sa obje noge na zemlji.

– Ona je jedna od najboljih odbojkašica svijeta. Trenutno je dvostruka MVP svjetskih prvenstava, ima još tu djevojaka iz reprezentacije i ostalih, ali godi. Najdraže mi je od svega što je uprkos tim priznanjima, čvrsto sa obje noge na zemlji i ostala je ista ona Tijana, koja je bila. To najbolje znaju ljudi koji je znaju i građani Bileće – rekao je Ljupko.

On je otkrio kako je Tijana zapravo počela da se bavi odbojkom.

– Odbojka je sticajem okolnosti. Prvo je počela da trenira karate, došla je do plavog ili smeđeg pojasa, međutim iznenada je izrasla, a starija ćerka je tada krenula odbojku. Kao svaka mlađa ćerka, ona je krenula za njom, iako je ova tjerala i borila se da ne krene njenim stopama. Međutim, tadašnji trener koji je bio Zoran Vidaković, uključio je u tim sa starijim djevojkama. Bila je baš je mršava, ali je on tu nešto prepoznao. Poslije nekog vremena se izjednačila sa onima starijim od sebe. Sa te stručne strane, nisam mogao da prepoznam da će ona biti dobra. Ti ljudi su razne stvari gledali od koordinacije, brzine, čak i dužinu potkoljenice su mjerili, koliko će da naraste, pa da li udara desnom ili lijevom rukom. Jedan moj prijatelj iz Ljubinja, koji je dugo u odbojci, Đoko Likić je odmah za nju rekao da će biti korektor – kaže otac Ljupko.

Tome svjedoči prilog emitovan u emisiji „Prvi red“ koja je posjetila rodni kraj najbolje srpske odbojkašice i od Tijaninog oca saznala veoma zanimljive detalje njenog odrastanja. Ljupko kaže, da je veoma ponosan na ćerku, ne samo što je najbolja igračica svijeta, već zato što je uprkos popularnosti ostala čvrsto sa obje noge na zemlji.

– Ona je jedna od najboljih odbojkašica svijeta. Trenutno je dvostruka MVP svjetskih prvenstava, ima još tu djevojaka iz reprezentacije i ostalih, ali godi. Najdraže mi je od svega što je uprkos tim priznanjima, čvrsto sa obje noge na zemlji i ostala je ista ona Tijana, koja je bila. To najbolje znaju ljudi koji je znaju i građani Bileće – rekao je Ljupko.

On je otkrio kako je Tijana zapravo počela da se bavi odbojkom.

– Odbojka je sticajem okolnosti. Prvo je počela da trenira karate, došla je do plavog ili smeđeg pojasa, međutim iznenada je izrasla, a starija ćerka je tada krenula odbojku. Kao svaka mlađa ćerka, ona je krenula za njom, iako je ova tjerala i borila se da ne krene njenim stopama. Međutim, tadašnji trener koji je bio Zoran Vidaković, uključio je u tim sa starijim djevojkama. Bila je baš je mršava, ali je on tu nešto prepoznao. Poslije nekog vremena se izjednačila sa onima starijim od sebe. Sa te stručne strane, nisam mogao da prepoznam da će ona biti dobra. Ti ljudi su razne stvari gledali od koordinacije, brzine, čak i dužinu potkoljenice su mjerili, koliko će da naraste, pa da li udara desnom ili lijevom rukom. Jedan moj prijatelj iz Ljubinja, koji je dugo u odbojci, Đoko Likić je odmah za nju rekao da će biti korektor – kaže otac Ljupko.

Tijanin su talenat rano spoznali i emisari drugih saveza, konkretno Turske, koja je u jednom momentu čak željela da je privoli da obuče dres te selekcije.

– Kad su počeli ljudi iz odbojke da govore da je talentovana, tada smo i mi počeli da idemo na utakmice, ja sam čak išao i na treninge. Ljudi iz Turske na „Balkanijadi“ u Baru su primijetili njen talenat. Tada je to bio moj prvi susret sa stranim faktorom. Galatasaraj je bio konkretno zainteresovan, gdje su igrale dvije reprezentativke Vesna Čitaković i Đerisilo. Zove me jedan dan Vesna, da dođemo turistički, kako bi se Tijana upoznala sa treninzima i ekipom. Tada je počelo da se priča i o mlađim kategorijama reprezentacije Turske. Shvatio sam da je već postalo ozbiljno, ali je zakon u Turskoj bio, da mora da se mijenja prezime. Tako da bi se prezivali Boškoglu ili tako nešto.

Otac najbolje odbojkašice otkriva i kakva je Tijana bila kao mala.

– Uh, kada je bila mala, bila je baksuz što bi mi rekli. Tukla se i igrala non – stop sa muškarcima. Ima jedna scena, kada je već bila reprezentativka u mlađim kategorijama BiH. Prolazim ja, idem u kafić, blizu škole, djeca rade fizičko i ja čujem njen glas. Tu ima oko stotinu djece, muškarci igraju fudbal, djevojčice odbojku. Ja je tražim sa djevojčicama, nema je. Kad ona igra fudbal sa muškarcima, kaže da joj je fudbal bio interesantniji, iako je već igrala odbojku – navodi Tijanin otac.

Otac Ljupko ispričao je i jednu anegdotu koja se prije nekoliko godina dogodila u Tijaninom rodnom mjestu.

– Jedan dečko iz komšiluka, sa kojim je Tijana odrasla, došao je sa papirima da mu da autogram. Kaže mu ona, „Milutine, šta si poludio, to sam ja Tijana“. Ovdje u svom rodnom kraju je veoma opuštena i jako voli da dođe – kazao je otac Ljupko Bošković, prenosi Sportal.

Nastavnik fizičkog i vođa odbojkaške sekcije, Miroslav Perućica ističe da se odmah vidjelo da će Tijana biti odličan korektor.

– Rekao sam joj da je vidim u reprezentaciji Srbije na mjestu korektora, jer je ovdje u selekciji Bileće prošla sve pozicije i igrala na mjestu korektora, libera, dizača, srednjeg blokera, a najviše se zadržala na mjestu primača, što joj je sigurno koristilo u daljoj karijeri. Kada je počela da igra odbojku bila je dosta mlađa, za pionirski sastav, što se uopšte nije primjećivalo, jer je bila dosta odgovorna i hrabra u odnosu na starije djevojke. Još tada sam njenom ocu rekao, da će biti najbolja na svijetu. Tada sam mu predložio da treba da ide u Srbiju u neki klub, jer će vrlo brzo doći do prvog tima. Tako je i bilo – zaključio je Miroslav Perućica u emisiji „Prvi red“ na televiziji K1.

Dvadesetšestogodišnjakinja iz Bileće je danas jedna od najboljih na svijetu, u karijeri već ima dva zlata sa Svjetskog prvenstva, isto toliko sa Evropskog i srebro i bronzu sa Olimpijskih igrara. A tu su i brojna individualna priznanja, kao i klupski trofeji.