Potpuni fijasko Vimbldona: Samo Đoković može da ga spase

09.07.2022. | 22:16

Sve je spremno za veliki spektakl i završnicu Vimbldona. Najveći turnir na svijetu stigao je do samog kraja i raspodijele trofeja, ali je umjesto uobičajenog glamura došao u pat poziciju zbog brojnih skandala i kontroverznih odluka.

Već neko vrijeme bilo je jasno da će ovogodišnje izdanje Vimbldona biti po mnogo čemu specifično.

Englezi su željeli da sve prođe u znaku glamura i proslave stogodišnjice Centralnog terena kojim špartaju velikani, ali su potezima uoči turnira sve to bacili u drugi plan.

Ma koliko čudno zvučalo, ali bi samo titula Novaka Đokovića mogla da ispegla stvar i sve probleme gurne u drugi plan.

Rat u Ukrajini izazvao je domino efekat kada je u pitanju sport. Ruski klubovi i reprezentacije izbačeni su sa svih takmičenja, ali je u tenisu napravljen konsenzus da mogu da igraju, ali bez nacionalnih obilježja.

Međutim, u Londonu su odlučili da se “prave Englezi” i da odrede svoja pravila, i zabrane i ruskim i bjeloruskim takmičarima u obje konkurencije da zaigraju na turniru. Uslijedio je i odgovor ATP-a, blago je reći besmislen, da se ove godine ne dodjeljuju bodovi, a da se prošlogodišnji brišu što je dovelo do potpunog karambola na ATP listi.

Tako će veliki pad doživjeti Novak Đoković, Mateo Beretini, Hubert Hurkač i mnogi drugi bez šanse da svojim igrama na to mogu da utiču. Sa druge strane, svi dobri rezultati poput onih Nika Kirjosa i Kamerona Norija ostaće bez nagrade, piše “Nova.rs”.

Tako je već u startu Vimbldon donio ogromno ogorčenje u čitavom teniskom svijetu, ali je sve nekako trebalo da se zaboravi kada turnir krene. Nagradni fond, veliki broj navijača, borba za najboljeg igrča svih vremena – scena je bila postavljena.

Samo, stvari se baš i nisu razvijale u željenom pravcu.

Pomalo zaboravljena epidemija koronavirusa ponovo je zakucala na vrata i zadala prvi udarac turniru. Favoriti poput Matea Beretinija, te “mine” iz drugog plana poput Roberta Bautiste Aguta i Marina Čilića morali su da odustanu, pa je turnir, koji već u startu nije imao povrijeđenog Aleksandra Zvereva i suspendovanog Danila Medvedeva, prvog i drugog igrača planete, ostao bez dodatne težine.

Odjednom se promijenila percepcija, pa je tako potencijalno neugodin put Rafaela Nadala do završnice postao autoput zbog izostanka svih nezgodnih rivala na ovoj podlozi.

U Vimbldonu su mogli da se raduju samo zbog činjenice da im se crta finale Đokovića i Nadala i epski spektakl dvojice titana koji se bore za epitet najboljeg svih vremena, ali je i to pošlo po zlu.

Poslije velike borbe i preokreta u četvrtfinalu, Nadal je slavio pobjedu da bi samo dan kasnije zadao dvostruki udarac organizatoru.

Odlučio je da zbog povrede odustane i time ih liši toliko želejnog finala i pri tom ostavi i bez meča polufinala koji bismo imali da je Fric nekako prošao, pa je Kirjos dobio besplatan prolaz za najveći teniski meč na svijetu.

A sam Austrlaijanac poseban je trn u oku.

Vimbldon je oduvijek odudarao od svih turnira po kulturi ponašanja, oblačenja i vođenja računa o manirima, bar kada su igrači na terenu u pitanju.

Nik Kirjos sušta je suprotnost svega toga. Već je uspio da se nađe u centru skandala tokom kontroverznog okršaja sa Stefanosom Cicipasom. Svađe, zahtjevi sudiji da se suspenduje rival, provokacije – sve je to bio dio repertoara u duelu protiv ništa manje provokacijama nastrojenog Cicipasa.

Na sve to je kao grom iz vedra došla vijest da Kirjosa očekuje suđenje zbog optužbe da je tukao bivšu djevojku, pa se Vimbldon suočava sa opcijom da pehar na kraju uruči upravo skandal majstoru i potencijalnom osuđeniku.

Sjenka nad turnirom se nadvila i u žensoj konkurenciji. Ispala je Iga Švjontek, a ženski tenis već dugo nema pravu zvijezdu, pa su u finalu igrale dvije debitantkinje.

Ons Džabur je kupila mnoge navijače svojim stilom igre, ali je pehar otišao u ruke Eleni Ribakinoj, Ruskinji koja igra pod zastavom Kazahstana. Iako je izbjegavala da priča na tu temu, jasno je da je za Veliku Britaniju i sam turnir veliki udarac što je Ruskinja, makar i pod drugom zastavom, odnijela pehar.

Zato je za Engleze, ma koliko im to bilo mrsko, važno da Đoković na kraju podigne pehar. Njegovom titulom bi se priča ponovo prebacila na polje trke za najboljeg svih vremena jer bi se srpski as približio Nadalu na jednu grend slem titulu zaostatka.

Ujedno, dostigao bi Pita Samprasa na diobi drugog mjesta i učvrstio svoje ime u istoriji Vimbldona i pri tom bi pehar završio u rukama glavnog favorita, čime bi se izbjegle priče da je šampion, u ovom slučaju Kirjos, to postao samo zbog spleta okolnosti – suspenzije Rusa i Belorusa, koronavirusa i sreće u žrijebu.

Uostalom, ma koliko ga ne voljeli u Velikoj Britaniji, Đoković je jedan od najvećih igrača svih vremena i legenda Vimbldona, što nije slučaj ni sa Kirjosom ni sa jednom od finalistkinja u ženskoj konkurenciji.

O njemu će se pričati i u narednim generacijama i upravo bi ovaj Vimbldon mogao da bude jedan od glavnih aduta u njegovoj trci za najvećeg ikada, pa samim tim i nešto po čemu bi buduće generacije mogle da pamte ovaj turnir.

Bilo koji drugi ishod donijeće potpuno drugi narativ, a pitanje je da li bi Englezi, ma koliko god ne voljeli Đokovića, to prihvatili.