“Ti ćeš ovo bolje čuvati”: Banjalučanin vlasnik Maradoninog dresa sa posljednjeg meča
27.11.2020. | 12:39Najpoznatiji sportski kolekcionar sa prostora bivše Jugoslavije Boris Vrhovac posjeduje čak četiri dresa Dijega Armanda Maradone, od kojih su tri potpisana, a posebno vrijedan, trenutno jedan od najvrednijih, jeste onaj u kojem je legendarni “mali zeleni” odigrao svoju posljednju utakmicu.
Ovaj Banjalučanin punih 14 godina je radio kao fizioterapeut katarske rukometne reprezentacije, tamo se i upoznao sa srpskim stručnjakom Borom Milutinovićem, kojeg, ne bez razloga, smatra drugim ocem, a uz njegovu pomoć uspio je da se upozna sa mnogim velikanima svjetskog sporta. Jedan od njih je i Maradona, sa kojim se sreo tri puta. Posljednji je bio posebno upečatljiv.
“Zadesio sam se u Dubaiju sa rukometnom reprezentacijom Katara, a kako je ljekar Al Vasle bio naš čovjek iz Beograda, doktor Dejan Jovanović, preko njega sam uspio da se uvučem na trening. Maradona me prepoznao i na moje pitanje može li da mi pokloni neki suvenir rekao je da nema problema. Tada sam dobio njegov oproštajni dres sa utakmice Argentina – Ostatak svijeta, uz komentar: ‘Ti ćeš ovo čuvati bolje nego ja!’ Tada su me prevladale takve emocije da sam počeo da plačem i tek sam mnogo kasnije postao svjestan šta sam dobio na poklon”, objasnio je Vrhovac.
U svojoj kolekciji ima oko 1.000 dresova, a među njima i četiri Maradonina, od kojih su tri potpisana.
“Prvi dres, koji je, nažalost, replika, dres reprezentacije Argentine, kupio sam u Dohi kada sam saznao da će uskoro doći. Sve ostalo mi je organizovao Bora, a moje je bilo samo da se pojavim. Istog dana sam imao i priliku da se, samo dvadesetak minuta nakon druženja sa Maradonom, nađem i sa Peleom. I sa njim sam se slikao i dobio potpisan dres, a za sve je opet zaslužan Bora”, prisjeća se Vrhovac.
Nekoliko godina kasnije, 2011. godine, takođe u Kataru, ponovo se sreo sa Maradonom i tada je dobio potpisani dres Napolija, piše Glas Srpske.
Kao da se znamo godinama
Sa posebnim pijetetom Vrhovac se osvrnuo na kontakte sa Maradonom.
“Meni je prijateljstvo sa Borom Milutinovićem otvorilo mnoga vrata, tako da sam mogao da sasvim normalno pričam sa Maradonom. Pitao sam ga za pogodak rukom Englezima i rekao mi je da je to bila utakmica koja se igra jednom u životu. Posebno zbog tadašnjeg odnosa Argentine i Engleske i njihovog rata za Foklande. Naredna dva susreta bila su već mnogo opuštenija. Ponašao se kao da me zna od rođenja, a takav je bio i u susretu sa navijačima, pogotovo djecom”, prisjetio se Boris druženja sa Maradonom.